definicija krajolika
Riječ krajolik u osnovi se koristi za opisivanje svega što tvori skup vidljivih elemenata na horizontu. Pojam krajolika obično je povezan s prisutnošću prirodnih elemenata (a to je tako jer nas etimologija tog pojma vodi do ideje o zemljištu), ali krajolik nesumnjivo može biti slika grada, urbanog središte ili velika raznolikost prostora u kojima priroda ne mora nužno prevladavati. Pejzaž nije samo slika već je uglavnom medij u kojem se razvijaju beskonačni fenomeni koji nam omogućuju da kao promatrači dobijemo tu viziju. U tom smislu, svaki je krajolik jedinstven i neponovljiv.
Pojam krajolika uvijek podrazumijeva postojanje dva dijela: onoga koji se promatra (sam krajolik) i onoga koji promatra i koji toj slici vraća nešto postojeće. Krajolik može biti vrlo raznolik, ovisno o nebrojenim elementima ili situacijama poput doba godine u kojem se promatra, elemenata koji ga čine ili možda čak i određenog mjesta onoga koji promatra okolinu, gledišta koje nesumnjivo je subjektivan i može dati potpuno jedinstveno i drugačije značenje istom mjestu.
Krajolik je također usko povezan s idejom predstavljanja, a ne više samo promatranja. U tom je smislu umjetnički prikaz krajolika (ili uređenja) jedan od najosnovnijih i najzanimljivijih načina umjetnosti, posebno uobičajen za plastičnu umjetnost. Toliko da svaki autor može na vrlo poseban i osobit način predstaviti krajolik koji je drugi autor prikazao na posve drugačiji način.
Ovdje je važno istaknuti da krajolik nikada ne treba shvaćati kao statičnu stvarnost (ideju koja se može generirati iz grafičkog prikaza krajolika), ako ne i kao stvarnost u trajnim promjenama i evoluciji. To je tako ne samo zbog vanjskih sila (poput čovjekova djelovanja) već i zbog unutarnjih sila elemenata koji ga čine.
