definicija dramatizacije
Pojam dramatizacija koristi se za označavanje neke vrste reprezentacije ili glumačke izvedbe u kojoj se izvodi izvedba određenih i specifičnih situacija. Riječ dolazi od druge imenice: drama, što je upravo način predstavljanja književnih djela kroz dijalog i usmeno. Pojam drama potječe od grčkog (civilizacija koja je stvorila kazalište kao umjetnički element), jezika na kojem znači "radnja". Stoga je drama ili dramatizacija nečega izvođenje radnje, djelovanje na određeni način ili oblik.
Odnosno, u dramatizaciji je predstavljena drama koja se sastoji od priče koja se obično bavi nekom tužnom temom koja uključuje različite likove koje glume glumci, obično na kazališnoj sceni, ali žanr je također postao vrlo popularan u kinu i na TV-u.
Općenito, kada se govori o dramatizaciji, poziva se na glumačku zastupljenost u medijima kao što su kazalište, kino ili televizija. U tim prostorima glumci stvaraju likove iz scenarija koji im govore što reći, kako se kretati, kako glumiti i kako publici pokazati određene senzacije, ideje, misli i općenite situacije. U međuvremenu, postoji profesionalac, redatelj, koji će biti zadužen za režiju svih inscenacija i izvedbe.
Važnost glumačke dramske sposobnosti
U ovim vrstama predstava izuzetno je važna dramska sposobnost glumaca koji predstavljaju drame jer će u suprotnom biti vrlo teško premjestiti ili prenijeti dramski sadržaj priče ako nisu iskusni profesionalci na tom polju. Dobar glumac mora znati nastupiti u svakom od žanrova koje mora predstavljati u svojoj karijeri. E sad, oko drame postoji veliko poštovanje, pa se u ime toga mnogo puta pripisuje dodatni pritisak glumcu koji mora interpretirati dramu, odnosno zahtjevniji je kada je u pitanju ovaj žanr. Primjerice, kad se glumci usko povezani s komedijom istaknu u drami, obično sve iznenade.
Grčko podrijetlo
Prvi oblici dramatizacije dogodili su se u antičkoj Grčkoj, društvu u kojem je kazalište imalo veliku važnost ne samo kao umjetnički oblik već i kao prostor za raspravu i predstavljanje različitih pojava koje su se odvijale u svakodnevnom životu (kao što je danas televizija vijesti). U ta je vremena dramatizacija bila način obrazovanja javnosti o raznim temama poput filozofske, moralne, kulturne, između ostalih.
Kazališna dramatizacija imala je dva osnovna oblika, međusobno posve različita: s jedne strane tragedija, a s druge strane komedija. Iako između njih postoje varijacije i međusobne točke, tragedija i komedija predstavljaju dva osnovna oblika kazališta (dakle tipični simbol dviju suprotnih maski, jedne sretne i jedne tužne).
Dok tragedija općenito predstavlja krizne situacije koje utječu na dubine ljudskog bića, komedija nastoji prikazati svakodnevne životne situacije prikazujući svoje likove kao obična bića, posjednike vrlina i mana.
Dramatizaciju, međutim, ne treba shvatiti kao isključivo kazališnu ili umjetničku radnju. U mnogim trenucima svaka obična osoba može izvesti dramatizaciju proživljenih situacija s ciljem da svojoj okolnoj publici kaže kako je živjela tu situaciju, što je rečeno, što se dogodilo itd.
Na primjer, koncept se također koristi za označavanje pretjerivanja koje netko u nečemu čini, pripisujući to vrlo dramatičnim značajkama.
Primjena u terapiji
Moramo također naglasiti da je dramatizacija postupak koji je po nalogu psihologije nametnut kao terapijska alternativa kako bi pacijenti mogli prevladati određene patologije. U ovom procesu jedan ili više ljudi raspravlja o zajedničkom problemu ili problemu koji ih ujedinjuje i otvara o tome. Često se koristi jer je to praksa koja puno pomaže u izražavanju unutrašnjosti ljudi i u dezinhibiciji.
