definicija uma
Riječ um koristi se za opisivanje tog prostora u kojem ljudska bića pohranjuju svo znanje kao i sjećanja, sjećanja, percepcije itd. Um je normalno povezan s mozgom, organom u kojem se odvijaju svi mentalni procesi. Međutim, pojam uma je apstraktniji i ima veze s nefizičkim, ako ne i metaforičkim prostorom u kojem se odvijaju svi fenomeni povezani s rasuđivanjem i razumijevanjem. Dakle, o umu se ne govori kada se govori o životinjama jer one nemaju racionalnu strukturu i stoga ne racionaliziraju sve događaje ili pojave koji se događaju oko njih. Poludjela osoba je upravo osoba čija su mentalna svojstva promijenjena nakon što pati od neke psihoze ili psihološke bolesti.
Ideja uma, za razliku od mozga, povezana je s psihološkom disciplinom, zbog čega više od svega mora raditi na racionalnim, emocionalnim ili osjetljivim procesima, a ne toliko na fizičkim, fiziološkim ili medicinskim problemima, iako svi su oni i u srodstvu, na sekundarni način.
Um ljudskog bića je apstraktni prostor u kojem čovjek zadržava ili pohranjuje elemente kao što su znanje ili učenje koje prima tijekom života, sjećanja i sjećanja koja mu omogućuju da upravlja svojim danom (što omogućuje, na primjer, da uvijek prepoznaje iste ljude i ne zaboravlja ih dan za danom), racionalizaciju određenih fizičkih osjeta ili osjetljivih podražaja (na primjer, da je određeni miris posljedica određene okolnosti). Ostali elementi koji se zadržavaju u umu također su svi strahovi, brige, traume i bolovi koje osoba doživljava tijekom svog života i koji nesumnjivo utječu na način na koji imaju posla s drugima, ali i na način na koji žive.
