definicija percepcije
Percepcija je čin primanja, tumačenja i razumijevanja kroz psihu osjetilnih signala koji dolaze iz pet organskih osjetila. Zbog toga je percepcija, iako apelira na tjelesna i tjelesna pitanja, izravno povezana s psihološkim sustavom svakog pojedinca, što rezultat kod druge osobe čini potpuno drugačijim. To je također instanca od koje pojedinac taj poticaj, signal ili osjet čini nečim svjesnim i preobrazivljivim.
Dolazeći iz latinskog, iz riječi perceptio, što znači primanje, prikupljanje ili posjedovanje nečega, percepcija je pod psihologijom shvaćena kao prvi trenutak kognitivne razrade, odnosno prvi stupanj u kojem se primljene informacije pretvaraju u poznati i razumljivi element. Uvijek polazeći od podataka koje pruža pet osjetila (vida, mirisa, dodira, okusa i sluha), kaže se da osoba percepira informacije kad je već napravila proces asimilacije i razumijevanja istih, što je, očito, neposredan, ali to podrazumijeva njegovu pravilnu razradu.
Kako bi pojedinac mogao adekvatno provesti postupak percepcije, um pribjegava elementima poput pamćenja, u kojima se nalazi velik dio već obrađenih informacija koje će zadatak olakšati usporedno. Iako je ljudska percepcija puno razvijenija od percepcije životinja, oni također izvode postupak interpretacije podražaja primljenih putem osjetila, a to će uvijek imati veze s mogućnošću prilagodbe koja će nam omogućiti da znamo koju vrstu hrane jede, što vrstu zaštite koju treba tražiti, koja ponašanja izbjegavati itd.
Percepcija je nesumnjivo važan element za analizu psihologije ljudskog bića, jer, kao što je već rečeno, svaki pojedinac izvodi jedinstveni perceptivni postupak različit od procesa ostalih. U tom smislu, geštaltistička je psihološka teorija koja se proslavila time što je zainteresirana za proučavanje ljudske percepcije određenih likova, struktura, crteža i oblika kako bi se razumjeli psihički sustavi pacijenata.
