definicija antonima
Antonimi su one riječi koje izražavaju suprotnu ili suprotnu ideju od one izražene drugom riječju, dok se, kao što se događa kod sinonima, moraju podudarati u smislu gramatičke kategorije da bi se mogle smatrati antonimima.; na primjer, Vice je antonim kreposti, naravno, mraka, ljubavi mržnje, sjajne kad su male, radno vrijeme, danju noću, mladi od starih, divljenje od prezira, visoko od niskog, između ostalih.
Gotovo sve riječi s kojima komuniciramo predstavljaju antonim ili barem različite riječi koje malo ublažavaju kvalitete predmeta koji predstavljaju, sve dok konačno ne dođe do potpuno suprotnog pojma. Pogledajmo to na nekoliko primjera: hladno, toplo, vruće; visoka, srednja, niska.
Ako pogledamo kromatsku ljestvicu, vrlo ćemo jasno uvidjeti da se između crne i bijele pojavljuje širok raspon i raznolikost sivih tonova, pa se isto može primijeniti i na subjekt koji smo upravo spomenuli.
Ali nisu svi antonimi samo snažno protiv, ali postoje neki, poput oca i sina, koji kupuju i prodaju, koji se nadopunjuju, odnosno jedno bez drugog nikako ne može postojati.
Postoji široka paleta rječnika specijaliziranih za ovu vrstu riječi, koji ih usput čine vrlo jednostavnim pronalaženjem kada je u tekstu ili razgovoru potrebno pronaći upravo suprotno značenje. Uz to, poznavanje antonima gotovo svih riječi omogućuje obogaćivanje jezika, au nekim slučajevima i puno bolje razumijevanje značenja nekih riječi, jer, na primjer, postoje neke koje da bi konkretno razumjele što je sreća, morat će ih znaju što nije i da bi morali neizbježno znati što je patnja.
Dakle, postoje tri vrste antonima: postupno (dvije riječi se postupno suprotstavljaju, slučaj koji smo spomenuli hladno-umjereno-vruće), komplementarni (značenje jednog nadjačava drugo) i recipročan (značenje jedne riječi pretpostavlja postojanje druge, jedna se ne može dati bez druge, roditelja i djeteta).
Kad se suprotno odnosi na ljude, bez obzira jesu li oni protagonisti književnih tekstova, filmova, romana, među ostalim, nazivaju se antagonistima.
