definicija političke ekonomije
Interdisciplinarna je grana, odnosno u interakciji je i surađuje s drugim disciplinama, a kao posljedica toga što se poklanja sociološkim i političkim elementima postaje šira od puke ekonomske analize. Uzdignuta je do karaktera povijesne znanosti jer se bavi uvjetima i razlozima nastanka, evolucije i promjena koji se događaju u društvenim oblicima proizvodnje. Odnos ekonomsko-političke moći i kako njegovi usponi i padovi izravno utječu na gospodarstvo određenog mjesta, bilo u dobru ili u zlu
Politička ekonomija je grana ekonomije koja se fokusira na studij razvoj društvenih odnosa svojstvenih proizvodnji, zakoni koji njome upravljaju, raspodjela bogatstva, razmjena i potrošnja dobara u zajednici, u svakoj fazi koja odgovara razvoju.Podružnica ekonomije, interdisciplinarna, koja proučava razvoj društvenih odnosa uključenih u proizvodni proces i zakone koji njime upravljaju.
Kako politički usponi i padovi utječu pozitivno ili negativno
Tako se tijekom 18. stoljeća i do kraja 19. stoljeća koncept političke ekonomije koristio za označavanje onoga što se u to vrijeme podrazumijevalo kao ekonomija, s posebnim naglaskom na normativni dio.
Danas, kada govorimo o političkoj ekonomiji, podrazumijeva se da mislimo na onaj dio društvenih znanosti koji se bavi proučavanjem odnosa između društva, tržišta, države i ljudi, konkretno, proučava se administracija države s obzirom na ekonomske, sociološke i političke komponente.
Kao posljedica toga, politička ekonomija dodiruje ekonomske interese ljudi, a politika je da ne postoji jedinstvena politička ekonomija.
Društvo je podijeljeno na različite društvene klase, mnoge od njih antagonističke, pa je stoga nemoguće da postoji jedinstvena politička ekonomija za sve klase koje postoje: višu klasu, buržoaziju, proletarijat.
Odnosi proizvodnje koji postoje među ljudima nastaju u procesu proizvodnje materijalnih dobara, a politička se ekonomija bavi proučavanjem i utvrđivanjem zakona koji zauzimaju prvo mjesto u razvoju ovih odnosa, koji su također izravno povezani. proizvodnje, koji zajedno s proizvodnim odnosima čine način proizvodnje društvene ekonomske jedinice.
Koncept politička ekonomija koristi se u zapadnoj kulturi od XVII stoljeće, iako, s određenim razlikama u odnosu na upotrebu koju mu danas pripisujemo.
Evolucija koncepta
U spomenutim počecima korišten je pri rješavanju pitanja proizvodnih odnosa uspostavljenih između najvažnijih društvenih klasa toga doba: buržoazije, proletera i zemljoposjednika.
Na pločniku ispred onoga što Fiziokracija, struja koja je osigurala zadovoljavajuće funkcioniranje gospodarstva ako nema državne intervencije, politička je ekonomija promovirala teorija vrijednosnog rada, kao podrijetlo bilo kojeg bogatstva, rad je upravo stvarni uzrok vrijednosti.
Do devetnaestog stoljeća koncept izložen u prethodnom stavku počeo je zastarjeti, posebno od onih koji nisu željeli ponuditi klasni položaj u društvu, a primjerice, počeo se održavati koncept jednostavno ekonomije, što je sa sobom donijelo više matematička vizija.
U međuvremenu, danas se koncept koji se tiče nas prilično koristi kada se govori o njemu ona multidisciplinarna djela koja uključuju znanosti poput sociologije, politike, prava i komunikacije, između ostalog i koja pokušavaju objasniti kako politički kontekst, okruženje i institucije utječu na ponašanje ekonomskih tržišta.
Ekonomske škole političke ekonomije razlikuju se prema paradigmi koju drže, s jedne strane distribucijska paradigma, takav je slučaj liberalizam, socijalizam, anarhizam, komunizam i konzervativizam, jer svoj interes usmjeravaju na to kako se moraju raspodijeliti troškovi i socijalne koristi te troškovi i kapitalna dobit.
Dok oni koji slijede proizvodna paradigma, između njih: komunitarizam, individualizam i kolektivizam, zanimaju se na kojim će se principima društvo oslanjati pri određivanju što proizvoditi i kako to učiniti.
