definicija građanskog braka
Brak je pravna zajednica između muškarca i žene, odnosno ona koja je ugovorena prema građanskom zakonu odgovarajuće države, a za svaki će slučaj podlijegati navedenim propisima u pogledu prava i obveza svakog od njih, u međuvremenu je civilna vlast koja joj vrši dužnost, odobrava i dodjeljuje zakonitost.
Pravna zajednica muškarca i žene s ciljem formiranja obitelji, koju će podržati civilna vlast i koja će generirati prava i obveze obje strane.
Brak je jedna od najstarijih i najtradicionalnijih pravnih institucija čovječanstva i sastoji se od pravne zajednice, ali ima i ljubav i seksualne implikacije, jer ova dva bića koja su ujedinjena u braku imaju svrhu formirati obitelj i dijeliti svoj život u sve razine, oslanjajte se na dobre i loše, brinite jedni o drugima i rađajte djecu.
The brak je riječ koja nam omogućuje da označimo zajednica koja se javlja između muškarca i žene kroz različite ceremonije ili prakse.
Na Zapadu moramo reći da je brak monogaman, odnosno muškarac se može oženiti samo jednom ženom, dok je u arapskom svijetu poligamija česta.
Homoseksualni brakovi
Valja napomenuti da se posljednjih godina, među raznim socijalnim osvajanjima koja su postigle manjine, posebno ističe mogućnost da su se homoseksualci ujedinili u braku sa svojim partnerima, odnosno da je brak prestao biti praksa. odnosi se samo na heteroseksualne parove.
U međuvremenu, postoje dvije vrste brakova koji su široko rasprostranjeni u našem društvu, vjerski brak, koja se slavi u skladu s onim što predviđa crkveni zakon, a s druge strane, građanski brak, koja će nas sljedeća okupirati i koja je ta koja ugovara se i slavi uz suglasnost civilne vlasti.
Sindikat koji pokreće prava i obveze supružnika
Dakle, građanski brak, nakon što je sklopljen, nametnut će svakoj od strana i prava i obveze koje se moraju poštivati, jer će u protivnom podrazumijevati zahtjeve pred nadležnim tijelom ili tijelom.
Budući da se radi o uniji koja se nalazi pred državom kao jamcem, ona mora osigurati učinkovito ostvarivanje prava i obveza uključenih; u onom slučaju u kojem supružnik ne ispunjava svoje obveze, može se tužiti na sudu da pravovremeno poštuje prihvaćenu obvezu.
Razvod: postupak kojim se pravno okončava građanski brak
Vrijedno je spomenuti da ako par koji se udružio u građanskom braku, nakon razdoblja braka, odluči prekinuti svoju zajednicu, to može učiniti putem razvod.
Razvod je pravni postupak koji uključuje niz pitanja svojstvenih sindikatu, poput toga tko će čuvati skrbništvo nad djecom, hoće li se dijeliti, hoće li ga netko dobiti, a drugi će ih imati priliku posjetiti i s druge strane materijalna dobra koja je par stekao tijekom vremena u kojem su bili ujedinjeni, a koja se moraju podijeliti podjednako.
Stoga, nakon što je razvod pravomoćno okončan, sud ili sudac koji donosi presudu moraju razumjeti i ove situacije, uz postupak provođenja zakonskog postupka razvoda.
U slučaju djece, dodjeljivanje skrbništva jednom od roditelja ili zajedničko skrbništvo najčešća je odluka, a u slučaju imovine ponavljajuća stvar je podjela na jednake dijelove svega što je kupljeno ili stečeno tijekom vremena koje je brak je trajao, odnosno zajednička imovina koja se naziva, dok ono što nije postignuto u tom razdoblju pripast će svakom bivšem supružniku i neće moći ući u tu podjelu.
Ne možemo zanemariti da se trenutno stopa braka smanjila u usporedbi s odlukom mnogih parova da žive zajedno prije poduzimanja formalnijeg koraka, ima čak i mnogo onih koji se nikad legalno ne vjenčavaju i ostaju u toj zajednici poznatoj kao konkubinat.
Prije se u rimskoj civilizaciji brak smatrao zauvijek, odnosno, kako se popularno kaže u proslavi, dok smrt ne razdvoji neke od supružnika.
Kao posljedica širenja ove vrste saveza, mnogi su zakoni u svijetu počeli priznavati određena prava i obveze izvanbračnim partnerima.