definicija ideje
Ideja je slika o nečemu što se formira u našem umu pa je stoga uska povezanost s tim da će razum zauzimati istaknuto mjesto u stvaranju ideja, a također iu razumijevanju ideja koje drugi predlažu.
Mnogo smo puta čuli frazu "Imam ideju!" ili "Imao sam ideju". Ovim izrazima možemo objasniti procese, projekte ili planove koji su nam se mogli dogoditi, a koji mogu biti povezani sa svakodnevnim situacijama do dugoročnih projekata. Na primjer, možemo reći "smislio sam ideju" kad moramo smisliti kako locirati nekoliko stolova u prostoru u našem domu koji na prvi pogled ne bi bilo lako pronaći mjesto za sve njih . Ili se također možemo izraziti s "Imam ideju!" kad imamo na umu mogući pothvat koji bi, ako je izvediv i profitabilan, mogao biti naš mali posao u ne tako dalekoj budućnosti.
Ideje su ono što rađa koncepte, baza svih znanja, nešto što odavde, u ABC definicija, svakodnevno provodimo u praksi kako bismo im donijeli najbolji mogući izvor znanja.
Naš se um cijelo vrijeme okreće idejama ili mentalnim figurama koje u njemu imamo. Upravo je u interakciji s drugima ta "potraga za figurama" sve češća. Kad razgovaramo s nekim i kaže nam riječ "pas", nesvjesno u svom umu oblikujemo lik male životinje, s četiri noge, s dva oka, dva uha i ustima, što odgovara ideji "pas" "to je društveno konvencionalizirano, odnosno kad nam netko kaže" pas ", zamislit ćemo nešto više ili manje slično ovome što smo upravo opisali, ali nikada ne možemo zamisliti" ribu "ili" kuću ". Svaka je riječ sama po sebi ideja, jer kad je slušamo, mentalni će poticaj biti odgonetnuti element stvarnosti na koji se odnosi. Taj je postupak poznat pod nazivom "denotacija". Ali postoji i sličan proces, ali puno subjektivniji, nazvan "konotacija", i ovdje osjećaji i iskustva svakog pojedinca značajno utječu na stvaranje figura ili ideja tijekom interakcije: na primjer, kada čujemo riječ "Pas", Sjećam se jednog posebnog psića kojeg sam imala u djetinjstvu, kojeg sam jako voljela i njegovo sjećanje je uvijek prisutno. Ova aktivacija afektivnog pamćenja, nabijena subjektivnošću, stvorit će ideju o "psu" koja se vjerojatno ne slaže s idejom o "psu" koju moj susjed može imati, budući da on nikada nije bio vlasnik mog psa, niti ima naklonost koju sam prema njoj imao (i možda još uvijek imam).
Ali naravno, same ideje, koncepti i znanje nisu nešto što je počelo brinuti u ovo moderno doba. Suprotno tome, već u antici predmet ideja je bio velika briga i predmet proučavanja / razmišljanja tadašnjih mislilaca. Jedan od najreprezentativnijih i koji se najviše udubio u ovu temu bio je grčki filozof Platon, koji je nesumnjivo dao svoj doprinos svojom dobro poznatom formulacijom Teorija ideja, koji je sugerirao postojanje dva paralelna svijeta, međusobno neovisna, ali povezana.
S jedne strane, za Platona je bio nesavršeni svijet, kolijevka materijalnih stvari, a s druge strane u savršenom i vječnom svijetu, tu su se odvijale ideje, koje su po njemu bile izvor svih vrsta znanja i odlikovali su se svojom nematerijalnošću, apsolutizmom, savršenstvom, beskonačnošću, vječnošću, nepromjenjivošću i neovisnošću od fizičkog svijeta.
Vraćajući se na ono što smo gore izrazili, kada smo pokušali dati definiciju pojma ideje, rekli smo da razum i intelekt zauzimaju temeljno mjesto u razradi ideja i to je ono što slijedi struju poznatu kao racionalizam. U međuvremenu su te pristaše empirizamUmjesto toga, oni tvrde da je podrijetlo ideja u osjetljivom iskustvu svakog pojedinca, jer će to zapravo pružiti ideje umu. Dakle, za njih je ideja proizvod djelovanja podražaja na osjetila osobe.
