definicija zemljišta
Zemlja To je treći planet u Sunčevom sustavu (uzimajući u obzir njegovu udaljenost od sunca, 150 milijuna kilometara) i premda je nastao u isto vrijeme kad i Sunce i ostatak sustava koji ga smješta, 4.570 milijuna godina, je u jedini planet na kojem je do sada dokazano da postoji život.
Nakon uzastopnih polemika, zaostataka i smjernica te nekih složenijih problema koji su se javljali u nekim trenucima povijesti (srednji vijek), poput progona protiv onih koji su zauzimali drugačiji položaj ili viziju uspostavljenog poretka, upravo u povijesnim razdobljima u kojima se nije mrštio nakon, zaključeno je da je oblik Zemlja je geoid, slično kugli, ali spljošteno. Na taj je način odbačeno ono što su prve kulture održavale o formatu planeta kao "ravne Zemlje", dajući pravo nekolicini astronoma i drevnih filozofa poput Platona i Aristotela, koji su mislili da je okrugao. Na temelju ove sumnje u sferičnost Zemlje, Eratosten je s zanemarivom pogreškom mogao izračunati promjer planeta. Isto tako, mnoge su neeuropske civilizacije, poput kultura Mezoamerike i nekih naroda Azije, nagađale o sferičnosti Zemlje već u davnim vremenima. Međutim, u 16. stoljeću ova se hipoteza mogla pokazati samo zahvaljujući putovanju oko svijeta koje je Juan Sebastián Elcano poduzeo brodom, kao preživjeli kapetan putovanja koje je pokrenuo Magellan.
Među 8 planeta koji se trenutno razmatraju u Sunčevom sustavu, Zemlja je definirana kao najveći od čvrstih planeta, s ekvatorijalnim promjerom od 12.756 km, nadmašujući tako Veneru, Mars i Merkur, tim redoslijedom volumena. Isto tako, jedini ima jedan prirodni satelit (Mjesec), budući da preostali planeti ili imaju najmanje 2 mjeseca (poput Marsa) ili im nedostaju sateliti, kao što se događa kod Merkura ili Venere. Vrijedno je podsjetiti da se Pluton trenutno ne smatra planetom, već nebeskim tijelom srednje razine (plutoid ili patuljasti planet).
Zemlja se sastoji od četiri velike zone ili sloja: litosfere, hidrosfere, atmosfere i biosfere; u međuvremenu, to je jedini planet koji ima 71% svoje površine prekrivene vodom. Ova situacija objašnjava plavkastu boju, a nedvojbeno i onu koja je omogućila razvoj i opstanak živih vrsta koje je naseljavaju. Druga je posebnost sposobnost homeostaze koju ona predstavlja i koja se zahvaljujući ovom svojstvu može vrlo brzo oporaviti od najgorih prirodnih katastrofa. Isto tako, jedino je nebesko tijelo u Sunčevom sustavu u čijoj se atmosferi opisuje prevladavanje dušika i kisika, što je idealno za rast i razvoj živih bića.
A što se tiče njezinih kretanja, studije su pokazale da Zemlja ima najmanje dva kretanja: onu prijevod, što je kretanje oko sunca, i to od rotacija, koja se sastoji od promjene orijentacije. Fenomen prevođenja izvodi se na eliptičnoj putanji i traje ukupno otprilike 365 dana, što dovodi do kalendarske godine i 4 godišnja doba kakva poznajemo. S druge strane, proces rotacije je rotacija planeta na hipotetskoj osi, koja se dovršava u približno 24 sata i smatra se odgovornom za slijed dana i noći. Istaknuto je da Mjesec vrši homologne pokrete u odnosu na Zemlju, odnosno vrši prijevod oko našeg planeta i vrši rotaciju na svojoj osi. Oba procesa, za razliku od onoga što se događa sa Zemljom, imaju slučajno trajanje od 28 dana, zbog čega naš satelit na kraju uvijek pokazuje isto lice na nebu našega svijeta.
Slijedom toga, važnost Zemlje naglašava se zbog njenog jedinstvenog stanja u Sunčevom sustavu, kao nebeskog tijela u kojem mogu živjeti svi poznati oblici života, a posebno ljudska rasa. S obzirom na specifičnu nemogućnost da trenutno moramo "teraformirati" (napraviti Zemlju slične) druge planete ili satelite, neophodno je očuvati planet na odgovoran i sustavan način.
