definicija naglašenog naglaska
Kada postavimo pitanje ili uzviknemo, ton naših riječi značajno se mijenja. Akcenat stavljamo na neke riječi kako bismo sugovorniku ukazali da pitamo ili uzvikujemo o nekoj stvari.
U usmenoj komunikaciji ovaj je fenomen lako prepoznati, jer tonom glasa možemo izraziti ispitujemo li ili uzvikujemo.
Međutim, u pisanom jeziku potrebno je na neki način komunicirati kakve poruke emitiramo. Dakle, naglašeni naglasak sastoji se u tome da tildom ili naglaskom odredimo da postavljamo pitanje ili uzvikujemo.
Pravopisna norma u naglašenom naglasku
U rečenici "Ne razumijem zašto to niste objasnili" riječ jer izražava ideju uzročnosti. S druge strane, u rečenici "Ne razumijem zašto to niste objasnili" riječ "zašto" je odvojena i naglašena jer je to pitanje. U drugoj rečenici naglasak je na poruci koja je označena akcentuacijom riječi. Naglašeni naglasak koristi se samo u riječima kao što su što, kada, kako, gdje, zašto, tko ili zašto, bilo da se pita ili da se usklikne.
Pomoću ovih naglašenih riječi možete postavljati izravna i neizravna pitanja. Na primjer, "kako to želite učiniti?" Bio bi to izravan način postavljanja pitanja, a "recite mi kako to želite učiniti" bio bi neizravan način postavljanja iste vrste pitanja.
Ukratko, u svim onim slučajevima u kojima je riječ naglašena, potrebno ju je navesti uz prisustvo tilde. Ovo pravilo naglašavanja omogućava razlikovanje značenja i olakšava sveobuhvatno čitanje teksta. Interpunkcijski znakovi (? I ¡) i kontekst poruke pružaju nam potrebne informacije za pravilno korištenje naglaska.
Da se ne miješa s dijakritičkim naglaskom
Određene riječi imaju isti pravopis, a mogu i ne moraju imati naglasak, ovisno o njihovom značenju. Riječ te je zamjenica, a istovremeno je i imenica, konkretno vrsta infuzije. Obje su napisane potpuno isto i da bismo ih razlikovali koristimo tildu (na primjer "čaj je vrlo popularno piće među Britancima" ili "Rekao sam ti da to ne radiš").
Dijakritički naglasak omogućuje razlikovanje riječi poput sve više i više, znam i znam, dajem i de, da i da, ja i ja itd. Ako uzmemo riječ ti kao referencu, ona može imati dijakritički naglasak ako je riječ o osobnoj zamjenici (reci mi ti), ali nema je ako je posvojni pridjev (pukao ti je kofer).
Fotografija 2. Maria Starus
