definicija pozitivnog prava
U bilo kojoj od svojih grana i tumačenja, zakon podrazumijeva ideal pravde. Na taj način zakoni teže vratiti pravdu u ljudskim odnosima. Na polju pravne filozofije postoje dva suprotstavljena pristupa filozofskom podrijetlu zakona: oni koji tvrde da zakoni nastaju kao posljedica idealnog koncepta prirodne prirode ljudskog razuma ili oni koji tvrde da ne postoji prirodni razlog koji legitimizira zakon, ali pravedna dimenzija zakona temelji se na različitim zakonodavnim tijelima.
Prvi se nazivaju iusnaturalistas ili pristašama prirodnog prava, a drugi su iuspositivistas ili branitelji pozitivnog prava. Na taj je način pozitivno pravo skup pravnih pravila koje donosi nadležno tijelo koje ima za cilj uspostaviti opće dobro.
Prirodni zakon nasuprot pozitivnom zakonu
Prema prirodnom zakonu, postoje univerzalna pravila koja teže uspostavljanju pravde u društvu. U koliko je čovjek društveno biće, njegov život u društvu mora biti pošten. Slijedom toga, osjećaj pravde kao ideal ljudskog razuma temelj je zakona. Na taj su način trenutni zakoni pozitivnog ili objektivnog prava konkretno utjelovljenje prirodnog zakona kroz niz pravila. Slijedom toga, prirodni zakon određuje i vodi različite opće smjernice koje su kasnije ugrađene u zakonodavstvo. Dakle, norma će biti poštena kada udovoljava kriterijima prirodnog zakona.
Prema iuspositivistas, izvor prava nije prirodno pravo univerzalnog karaktera već sam zakon. Stoga se oni koji brane ovu viziju usredotočuju na proučavanje prava takvog kakvo jest i ne uzimaju u obzir neke navodne univerzalne i nepromjenjive vrijednosti, kao što tvrde znanstvenici prirodnog prava.
Unatoč tome, iuspositivistas ne isključuju druge moguće izvore prava, poput običaja ili sudske prakse. Međutim, i običaj i sudska praksa uvijek moraju biti podložni zakonu. Kao što je i logično, iuspositivisti smatraju da suci moraju biti vjerni tumači zakona.
Koncepcija zapadnog svijeta
Vizija pozitivnog prava temelji se na četiri temeljne teze:
1) zakon se sastoji isključivo od niza pravila i sve što nije u skladu sa zakonom s pravnog je gledišta besmisleno,
2) Namijenjen je jamstvu pravne sigurnosti, odnosno sigurnosti predznanja o tome kakav je zakon kako bi se mogle predvidjeti njegove posljedice,
3) zakon je ljudsko djelo i strogo konvencionalna društvena činjenica svake povijesne epohe i ne smije ovisiti o bilo kojem vrijednosnom sudu koji je univerzalan i trajan i
4) Zakon i moral su neovisna stvarnost, pa zakon nije legitiman jer izražava etički stav, već zato što ga je stvorila nadležna institucija.
Fotografije: Fotolia - Pongmoji / Andrey Burmakin
