definicija tempa
Riječ tempo koristi se za označavanje glazbenog vremena u kojem se izvodi neko djelo ili glazbeno djelo. Riječ tempo točno je povezana s idejom vremena, a njezino podrijetlo vjerojatno dolazi iz talijanskog jezika, jezika na kojem su se tradicionalno izvodile prve opere i djela klasične glazbe. Tempo je suštinska karakteristika svakog djela ili svakog glazbenog stila, pa se lako može reći da postoji mnogo tempa, svaki specifičan za neku vrstu glazbenog djela. Tempo je jedan od bitnih elemenata pri stvaranju glazbenog djela jer je ono što omogućuje onima koji ga interpretiraju da znaju kojom brzinom mora biti izvedena svaka od nota koje ga čine.
Iako se koncept tempa može koristiti za relativno širok spektar pojava u kojima se upućuje na vrijeme koje stvar ili osoba mogu imati, upotreba ga je u većini slučajeva na glazbenom polju.
U tom smislu, tempo je upravo vrijeme ili brzina u kojem se glazbeno djelo mora izvesti da bi se njegove vrline razotkrile s većom jasnoćom. Da bi se naznačio tempo koji djelo može imati, to se postavlja na početku djela, što se radi prema ocjeni pogodaka ili zvukova u minuti. Ovaj izračun rezultira različitim tempoima zbog kojih djelo može imati potpuno specifičan profil, osim što utječe na tempo i na težinu koju će djelo predstavljati onima koji ga tumače (najbrži će biti najteži i najsporije lakše).
Tempo može dati mnogo različitih opcija, na primjer, skalirano, larghissimo, usporiti, polako umjereno, hodanje, živahna ili prestissimo. Imajte na umu da su sva imena tih tempova također na talijanskom jeziku.
