definicija utočišta
Prostor koji je čovjek umjetno stvorio ili ga je uzeo kao zaštitni prostor od mogućih opasnosti poznat je kao utočište. Sklonište svoje ime posebno uzima prema ideji da zaštiti pojedinca ili životinju od prijetnji koje mogu ugroziti njihov opstanak. Kao takvo, sklonište postaje vrsta stana koji može biti privremen ili koji može postati trajan u skladu sa specifičnim potrebama i mogućnostima svake situacije. Međutim, ako se shvati kao siguran i više ili manje udoban prostor, svaki se dom može smatrati utočištem za ljude.
Skloništa su bila posebno važna u doba čovječanstva u kojem je čovjek bio nomad i nije gradio vlastite kuće, već se prilagodio prirodnim oblicima poput špilja u kojima se mogao zaštititi od loših vremenskih prilika kao i od opasnih životinja. Sklonište je stoga od vitalne važnosti s obzirom na preživljavanje životinje koja nema trajni ili fiksni smještaj.
Općenito se skloništa uzimaju kao takva u ekstremnim situacijama i stoga su, kao što je upravo rečeno, prirodni oblici kojima se ugrožena životinja prilagođava. Međutim, ljudi su također izgradili vlastita skloništa u situacijama potrebe, na primjer kada se moraju nalaziti u negostoljubivim prostorima (planine, šuma itd.).
Izraz sklonište, slijedeći ovo značenje, koristi se i za ustanove posebno planirane i organizirane za zaštitu domaćih životinja u opasnosti, uglavnom uličnih pasa i mačaka. Skloništa za životinje karakteriziraju veliki prostori u kojima su životinje u pitanju zaštićene i zadržane kako bi se izbjeglo zaražavanje bolestima, kao i sprečavanje punjenja urbanih područja labavim životinjama, opasnim za ljude.
