definicija osnovnog obrazovanja

Lako se može reći da je osnovno obrazovanje najvažnije obrazovanje koje pojedinac stječe, jer mu ono omogućuje stjecanje elementarnog znanja iz kojeg produbljuju svoj intelektualni i racionalni osjećaj. Osnovno obrazovanje dio je onoga što je poznato pod formalnim obrazovanjem, odnosno one vrste obrazovanja koja je organizirana u razinama ili fazama, koja ima jasne ciljeve i koja se predaje u posebno određenim institucijama (škole, fakulteti, instituti). Iako je također moguće da dijete osnovno znanje dobije od učitelja ili čak od vlastite obitelji, škola je uvijek glavna odgovorna za prenošenje većini stanovništva onog što se smatra osnovnim i potrebnim znanjem.

Kao najizrazitije elemente osnovnog obrazovanja mogli bismo istaknuti dvije vrste znanja: s jedne strane, ona koja su povezana s razvojem vještina čitanja i razumijevanja, odnosno čitanja i pisanja. S druge strane, osnovno ili osnovno obrazovanje također je posvećeno podučavanju osnovnih matematičkih operacija kao što su zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. Smatra se da osoba iz ove primarne kombinacije znanja može početi puno bolje komunicirati s ostatkom društva, kao i razvijati svoje intelektualne i logičke sposobnosti.

Organizacija osnovnog obrazovanja razlikuje se od zemlje do države, pa čak i ponegdje javno osnovno obrazovanje nije isto što i privatno osnovno obrazovanje. Općenito, osnovno ili osnovno obrazovanje započinje oko šeste godine života i traje otprilike dvanaest ili trinaest godina djeteta, a tada mora započeti sa srednjoškolskim obrazovanjem u kojem je znanje puno konkretnije i jasnije je podijeljeno na područja (na primjer, umjesto da su društvene znanosti, postoji povijest, građanstvo, filozofija, geografija itd.). U većini je zemalja osnovno obrazovanje obvezno i ​​univerzalno, što znači da ono ne ovisi o institucijama kao što je Crkva (iako možda postoje privatne škole), već ga organizira i provodi država, što mu daje puno više demokratski i inkluzivni smisao.