definicija psihopedagogije
The psihopedagogija Upravo se ta disciplina u psihologiji bavi rješavanjem ponašanja ljudi i psihičkih pojava u obrazovnom okviru.
Ogranak psihologije koji se bavi rješavanjem, identificiranjem i liječenjem ponašanja i problema u obrazovnom kontekstu radi postizanja poboljšanja u učenju
Njegova je misija postići poboljšanja u didaktičkim i pedagoškim metodama koje interveniraju u obrazovnom procesu.
Fokusira se na pojedinu osobu, ali i na okolinu i okolinu
Zbog toga se psihopedagogija usredotočuje na osobu koja studira, ali i na njezinu okolinu, jer tu osobu smatra također temeljnom, kako u uspjehu, tako i u neuspjehu procesa.
Uvijek je primarni cilj ove specijalnosti zadovoljavajući razvoj osobe u obrazovnom polju koje pohađa.
Iako je primarno polje djelovanja psihopedagogije edukativno, ono svoje djelovanje, između ostalog, raspoređuje i u radnom, obiteljskom, poslovnom i trenažnom kontekstu.
Činjenice i situacije u kojima mora intervenirati kako bi približio svoju profesionalnu perspektivu i mogao riješiti probleme koje student pati, na primjer, su različite.
Kada i kako intervenira
Može voditi roditelje u roditeljskim smjernicama, učiteljima o tome kako pristupiti učeniku s poteškoćama u učenju, prevenciji asocijalnih ponašanja, rješavanju sukoba koji se događaju u učionici između vršnjaka ili između učitelja i učenika, u vrijednostima učenja, sklonosti i bilo kojoj aktivnosti koji je povezan s planiranjem i transformacijom obrazovnog procesa.
No, nesumnjivo je da se ova disciplina najčešće intervenira kada je riječ o pružanju savjeta kako bi se mogla reintegracija one djece ili mladih koji imaju problema s učenjem.
Bavit će se udubljivanjem u uzroke koji proizvode ovaj problem, među koje možemo ubrojiti: obiteljske probleme, nezainteresiranost i motivaciju za sadržaj, kognitivna nezrelost zbog tjelesnog poremećaja, socijalni problemi, među najčešći.
U međuvremenu, nakon što se utvrdi problem, oni moraju organizirati i provesti tretman za rehabilitaciju problema tog djeteta ili mlade osobe i koji se može razviti u učionici na usklađen način.
Naravno, svaki pojedinac ima vrlo osobne karakteristike koje se moraju uzeti u obzir prilikom dizajniranja liječenja, nismo svi isti, a na primjer taj postupak koji se koristi kod jedne osobe može biti vrlo učinkovit, ali kod druge uopće ne.
Djetinjstvo i adolescencija dvije su ključne faze u čovjekovom životu, u kojima se događaju vrlo relevantne tjelesne i mentalne promjene, posebno u drugoj, a tada je vrlo važno da ih psihopedagogija uzme u obzir prilikom provođenja svojih planova reintegracije, diferencirajući biološke , ekološka i socijalna pitanja.
Uz to, psihopedagogija mora posebno podržati roditelje učenika kojima se obraća jer oni također zahtijevaju informacije i alate kako bi se mogli baviti problemima koje njihova djeca pokazuju u obrazovnom procesu.
Treba napomenuti da je ovaj rad usko povezan s drugim specijalnostima psihologije, kao što je slučaj s psihologija učenja i evolucijska psihologija, između ostalog, a to je područje koje ima važan utjecaj na teme i pitanja kao što su: specijalno obrazovanje, dizajn kurikuluma, obrazovna politika, obrazovne terapije, među ostalim.
Sada, u cijeloj akciji koja se odvija psihopedagogijom, odnosno u provedbi didaktičkih metodologija, ona mora uzeti u obzir različitost koju javnost predstavlja na koju usmjerava svoje aktivnosti, kao i posebne potrebe učenika.
Stručnjak koji je posvećen ovoj grani u psihologiji poznat je kao psihopedagog i u rukama će imati težak i složen zadatak vođenja i poticanja učenika u procesu učenja, ali i prepoznavanja problema, dijagnosticiranja i izrade plana za njihovo prevladavanje te da na taj način student može na zadovoljavajući način ispuniti obrazovni cilj.
Doprinos psihologa Jeana Piageta
The Francuski psiholog Jean William Fritz Piaget, konstruktivističke tendencije, nesumnjivo je jedna od referentne teme zahvaljujući doprinosu koji je dao nakon istraživanja o djetinjstvu.
Njegove teorije o asimilacija i smještaj.
Prvi osigurava da dijete predmete ili događaje internalizira u već uspostavljenu kognitivnu strukturu, dok drugi podrazumijeva modifikaciju spomenute kognitivne strukture s namjerom začeća novih predmeta ili događaja.
