definicija sadržaja
Riječ sadržaj naširoko se koristi u našem jeziku i njime označavamo različita pitanja.
Utovar proizvoda koji se čuva u prostoru ili spremniku
U svojoj najopćenitijoj i najširoj upotrebi, sadržaj je ono opterećenje proizvoda, sirovine, među ostalim alternativama, koja se čuva na određenom mjestu, kutiji, posebnom spremniku, infrastrukturi posebno dizajniranoj za čuvanje tih proizvoda.
Konceptualne komponente poruke
S druge strane, na zahtjev komunikacije generirane u masovnim medijima, govora ili određene teme, ova se riječ koristi za označavanje onih konceptualnih elemenata koji čine logičku strukturu poruke i da kao takvi oni ne samo da mu unose jedinstvo već mu daju i značenje.
U sadržaju svog govora predsjednik je osudio skandal izazvan prikupljanjem mita u nacionalnom senatu. Televizijski sadržaj je sve nasilniji, regulatorno tijelo morat će poduzeti krute mjere.
Tema o kojoj razgovaramo ili pišemo
Sadržaj je također ona materija o kojoj se raspravlja i također piše, bilo u knjizi, izvješću, konferenciji, između ostalog.
Skup znanja koje se uči u školi
U području obrazovanja to je pojam koji se ponavlja, jer označava temeljni dio ovog područja koji je školski sadržaj i koji je u osnovi ono što podučava, to je niz znanja koji se akumuliraju u kulturi i koji u školi će naučiti učenici koji će posredovati intervenciju učitelja za postizanje ovog cilja.
Ti su sadržaji ključni za razvoj i socijalizaciju učenika.
Natjecatelji su dio školskog programa koji osmišljavaju i organiziraju odgovarajuće vlasti na terenu.
Sadržaji će biti grupirani u teme, podteme i poredani u skladu s logikom, psihologijom i pedagogijom učenika.
Na taj je način zajamčeno odgovarajuće rangiranje sadržaja.
Kazalo predmeta književnog djela
Također, sadržaj je indeks tema koje čine bilo koje književno djelo.
Indeks je element koji u radu obično nikad ne nedostaje.
Njegova je važnost u činjenici da se sastoji od popisa riječi, pokazatelja ili fraza povezanih s dotičnim tekstom, što nam omogućuje lako i brzo pronalaženje na stranicama dokumenta ili publikacije.
Treba napomenuti da su pokazatelji općenito brojevi stranica knjige.
U tradicionalnom indeksu, odnosno u klasičnom, naslovi obično podrazumijevaju vlastita imena, mjesta, događaje, pa čak i pojmove odabrane kao značajne i koji kao takvi ispadaju od najveće važnosti za razumijevanje čitatelja i razumjeti djelo.
Kazališta
Postoje razne vrste indeksa, a najčešći uključuju sljedeće: sadržaj (Ovo se pokazalo najčešćim, također poznatim kao sadržaj; bavi se razvrstavanjem informacija o djelu u poglavlja i dodatke), onomastički (ovo navodi abecednim redom osobe koje su spomenute u djelu) i tematski (navodi teme i podteme koje se spominju u djelu; vrlo je često u popularnim znanstvenim knjigama).
Osjećaj ili riječ koja nije izražena otvoreno
S druge strane, riječ sadržaj široko se koristi za označavanje onog osjećaja ili želje koje osoba ne izražava na otvoren i jasan način, to jest ne čini to naglas niti u punim gestama za neko pitanje koje inhibira ili ga sprečava.
Riječ, fraza, komentar, a također i plač, smijeh ili zagrljaj mogu biti sadržani jer nešto uzrokuje da ih osoba ne izrazi.
Postoje konteksti, ljudi, situacije ili događaji zbog kojih se osoba može povući i ne izraziti se u nekom smislu.
Primjerice, kad je netko uznemiren, tužan zbog nečega, ali zna da postoji još jedna voljena osoba kojoj je gore u toj situaciji, uobičajeno je da se, kako ne bi osjećao gore, suzdrži, na primjer plačući.
Ili ako se nalazimo na mjestu u kojem se razvija situacija koja zahtijeva ozbiljnost, to moramo poštivati, a ako nas nešto nasmijava, moramo obuzdati smijeh jer će u protivnom spomenuto ponašanje pasti loše i biti namršteno, kao nedostatak poštovanja prema dio prisutnih.
