definicija biheviorizma
Poznat je kao trenutni biheviorizam koji je u psihologiji prvi razvio psiholog John B. Watson potkraj 19. stoljeća i koji se sastoji od upotrebe strogo eksperimentalnih postupaka za proučavanje vidljivog ljudskog ponašanja, to jest jednostavnog i jednostavnog. ponašanje koje osoba pokazuje i učinit će to shvaćajući okolinu kao skup podražaja-odgovora.
Podrijetlo ove struje, koja se ne smatra školom, već je vrsta kliničke orijentacije, može se pronaći u takozvanom asocijacionizmu koji su predložili engleski filozofi, u funkcionalizmu i u Darwinovoj teoriji evolucije, budući da su spomenuti održao a koncepcija pojedinca kao organizma koji se prilagođava okolini koja ga dotiče.
Kad je biheviorizam izašao na vidjelo, brzo sam nastojao minimalizirati i istisnuti tip introspektivnog proučavanja mentalnih procesa, osjećaja i osjećaja koji su prevladavali do tog trenutka i zamijenio ga s objektivno proučavanje ljudskog ponašanja i njihovog odnosa sa okolinom primjenom eksperimentalnih metoda. Značajan odjek probudio je biheviorizam. budući da je uglavnom promovirao odnos između istraživanja životinja i ljudi i pristupa psihologije s prirodnim znanostima poput fizike, kemije i biologije.
Dakle, može se reći da je biheviorizam dao tri temeljna doprinosa današnjoj psihologiji, s jedne strane otkrio da na pojedinca sigurno utječu uvjeti podražaja, popularizirao upotrebu eksperimentalne metode za proučavanje pojedinačnih slučajeva i pouzdano pokazao da je biheviorizam korisna struja za rješavanje nekih praktičnih problema koji se javljaju u psihologiji.
Isto tako, biheviorizam će predstaviti koncept osnovnih repertoara ponašanja, kao glavni konstrukt za objašnjenje ljudskog ponašanja. Za ovaj modul, proces učenja koji se odvija tijekom pojedinačne povijesti kumulativan je i hijerarhijskiTo znači da se naučena ponašanja s vremenom akumuliraju i organiziraju na takav način da će jedni imati veću prednost nad drugima.
Među osobama koje su bile ključne u njegovom proučavanju i razvoju, pored spomenutog Watsona, nalazimo i njih Ivan Petrovič Pavlov, Burrhus Frederic Skinner i Albert Bandura.
