definicija subjektivizma
Riječ subjektivizam koristi se kada želite računati za postojanje prevlasti subjektivnog u odgovarajućem području.
Prevladavanje subjektivnosti u prosudbama i znanju osobe zbog čega njihove ideje i iskustva teže
Koncept subjektivnog vrlo je prisutan u našem jeziku, jer je to vrlo često pitanje u životima ljudi, posebno u njihovim mišljenjima.
U subjektivnom će osobna procjena svakog pojedinca uvijek prevladavati i suprotstavljena je konceptu objektivnog, budući da je to povezano s objektom, koji se cijeni bez osobne prosudbe, tj. Objekt se promatra izvan osobnih utjecaja.
Subjektivno znanje uvijek će mučiti osobne procjene, osjećaji i ideologije koje prevladavaju u subjektu, a ne u objektu, a također će na subjektivnost utjecati sociokulturno okruženje kojem osoba pripada.
Sve to zajedno opteretiće osobu i neće joj dopustiti da puno puta vidi ili pozna predmet lišen svega toga.
Ne možemo izbjeći da je subjektivnost uvijek povezana s pristranošću, a cilj ima neospornu i djelomičnu procjenu.
Filozofska doktrina koja samo potvrđuje ono što subjekt tvrdi da zna
Također, subjektivizam se tako naziva filozofska doktrina koja ograničava valjanost znanja na subjekt koji zna, odnosno subjektivizam je stav koji uzima kao primarno pitanje za bilo koju istinu, ili u nedostatku tog morala, psihičke i materijalne individualnosti datog predmeta, koji se shvaća kao uvijek promjenljivo i nemoguće da ikad postane apsolutna i univerzalna istina.
U subjektivizmu je valjanost misli ograničena na dotičnog subjekta koji poznaje ili prosuđuje i to uglavnom prema njegovom razumijevanju i usko je povezan sa stvarnošću da mora živjeti, odnosno sa svojom okolinom, sa socijalnom interakcijom koju on održava s drugim predmetima.
Interpretacije koje neka osoba izvodi s bilo kojeg aspekta bit će dostupne samo osobi koja ih doživljava, jer svaki isti pojedinac može proživjeti različito kao posljedicu različitih stvarnosti koje posjeduje.
Na njegovoj strani etički subjektivizam ili moralni subjektivizam, kao što je također poznato, doktrina je filozofsko-etičkog tipa koja tvrdi da se dobro i zlo u moralu svodi na naše osobne stavove i mišljenja, odnosno ako vjerujem da je takvo nešto dobro, onda takvo što stvar u mojim rukama bit će mi dobra. David Hume, škotski filozof, ekonomist i povjesničar , koji je živio između 1711. i 1776. godine, prepoznat je kao jedan od najistaknutijih predstavnika etičkog subjektivizma.
Od svog je početka filozofija bila propitivana na ovu temu i glavni filozofi klasične Grčke učinili su to, od Platona, preko Sokrata i Aristotela, i svi oni koji su u međuvremenu slijedili, pozivali su se na ograničenje predložena subjektivnošću.
Držanje koje ograničava čovjeka
Budući da će subjektivni pogled, prepun naših osobnih mišljenja, iskustava i procjena, biti samo mučen i pod utjecajem njih i možda nam neće dopustiti da nešto vidimo "čisto".
Na primjer, ponekad je potrebno apelirati na druge, kako bismo objektivno sagledali probleme i ljude, pogotovo kada se pokaže da je potrebno donijeti ključne odluke, jer ako smo prožeti onim što mislimo da možemo zaustaviti vidjevši neka važna pitanja koja treba razmotriti.
Ponašanje koje održava da se stvarnost stvara u mentalitetu osobe
A druga ponovljena upotreba riječi subjektivizam omogućuje objašnjenje tog stava koji brani da je stvarnost stvorena u umu pojedinca.
