definicija fiksizma
Velika raznolikost vrsta pitanje je koje je privuklo zanimanje biologa i znanstvene zajednice općenito. Da bi se pružilo objašnjenje ovog složenog fenomena, razvijene su dvije referentne teorije: fiksizam i evolucionizam. Treća koncepcija, kreacionizam, nadahnuta je vjerskim vjerovanjima prema kojima je Bog stvorio vrste.
Od fiksizma do evolucionizma
U IV stoljeću prije Krista filozof Aristotel tvrdio je da su vrste održavale svoje fiziološke i anatomske karakteristike na nepromjenjiv način. Drugim riječima, živa se bića s vremenom ne mijenjaju i njihove su značajke trajne ili fiksne. Ovo se gledište održavalo do osamnaestog stoljeća kod znanstvenika poput Cuviera ili Linnaeusa.
Kasnije je francuski prirodoslovac Jean-Baptiste Lamarck predložio alternativnu teoriju, transformisam. Prema njemu, vrste uključuju progresivne promjene tijekom vremena i vrste su nekako podložne evolucijskom mehanizmu.
Znanstveni pristup fiksizma povezan je s kreacionističkom vizijom, jer je Bog taj koji je stvorio žive vrste i one nepromjenjivo čuvaju njihovu bit i obilježja. Logika fiksizma temeljila se na ideji nepromjenjivosti i savršenstva Boga (Božje kreacije moraju nužno biti savršene jer bi suprotno bilo priznanje da savršeno biće stvara nešto nesavršeno i ovo bi pitanje bilo očito proturječje).
Prema viziji fiksista i kreacionista, fosili su se tumačili kao ostaci životinja ili biljaka koji su nestali nakon sveopće poplave spomenute u Bibliji.
Lamarkizam je postupno uveo ideju evolucije. Prema tome, prema Lamarcku, različite su se vrste promijenile kako bi se prilagodile svojim odgovarajućim prirodnim staništima. U tom smislu, trenutni oblici života nastali su od drugih oblika života u prošlosti. Ti su principi dovodili u pitanje tezu fiksizma, ali su poslužili kao teorijska osnova za novu paradigmu, evolucijsku teoriju Charlesa Darwina.
Teorija evolucije označila je kraj fiksizma kao znanstvene teorije
Za Darwina su vrste podložne postupku ili zakonu prirodne selekcije. U tom smislu, životinje se transformiraju ili evoluiraju jer se u potomstva pojavljuju različite mutacije koje pogoduju boljoj prilagodbi na okoliš, a te mutacije nasljeđuju sljedeće generacije (na primjer, kunić koji se rodi s većom dlakom može se bolje zaštititi od hladno i ta se nova osobina prenosi na svoje buduće potomke dok konačno ne završi odabir same vrste u cjelini).
Foto: Fotolia - akrogame
