definicija melodije
Riječ melodija potječe od grčkog izrazameloidija što znači 'pjevati'. U našem se jeziku riječ melodija koristi za označavanje skupa zvukova koji su na poseban način ujedinjeni ili grupirani oko cilja: izgraditi složeniji i trajniji zvuk ugodan ljudskom uhu i koji u njemu generira neku vrstu reakcije. Melodija se može sastojati od samo nekoliko nota, kao i od beskonačnosti, u tom slučaju melodiju moramo shvatiti kao dio glazbenih djela.
Melodija kao apstraktni element tada se mora shvatiti kao niz basova ili visokih tonova koji su poredani na specifičan način u skladu s namjerom skladatelja. Melodije se mogu naći u bilo kojoj situaciji svakodnevnog života, iako se općenito neuredan i besmislen spoj različitih zvukova (poput ulice pune automobila, sirena i ostalih urbanih zvukova) ne shvaća kao melodija. Suprotno tome, da bi se melodija mogla shvatiti kao takva, ona mora pokazati određenu organizaciju i konstrukciju, jer to dokazuje da je melodija nastala na neki način, a ne slučajno.
Melodija je možda najvažnija stvar u bilo kojem glazbenom djelu, jer ona omogućuje zvukove da zvuče ravnomjerno u tonu (bez obzira na stil glazbe) i da konačni zvuk prija slušatelju. Uz to, melodija je i ono što omogućava jednom labavim zvukovima da pronađu kontinuitet i tako se može izgraditi nešto puno složenije i zanimljivije. Melodije se mogu ponavljati na raznolik način tijekom glazbenog djela jer se na toj istoj strukturi mogu generirati male varijacije, ali uvijek polazeći od iste točke.
