definicija autokracije
Koncept autokracije je politički koncept koji se koristi za označavanje onih vrsta vlada u kojima je moć koncentrirana u jednoj osobi te da stoga nije dopušteno sudjelovanje drugih pojedinaca ili društvenih skupina, te osobe koju on okuplja u svom osoba moć ukupne odluke.
Vladin sustav u kojem je moć koncentrirana na jednu osobu, a ostale su moći i glasovi odsječeni kako bi ostali
Autokracija je bila vrlo karakterističan sustav različitih trenutaka u povijesti čovječanstva i premda je danas najčešći oblik vladavine demokracija, to ne sprječava neke političke osobe, nakon što preuzmu vlast u okviru demokratskog sustava, na kraju primijene autokratsko vlada.
Kad se dogodi takvo stanje stvari, uobičajeno je da se one nametnu ostalim moćnicima, sudskim i zakonodavnim, kako bi na neodređeno vrijeme ostale na vlasti.
Riječ autokracija potječe od grčkog za koji taj pojam automobili znači "sam" i Kratos znači "vlada". To nam daje da shvatimo da je autokracija vlada samo jednog.
Glavne značajke
Autokracija je vrsta vlade koja, tražena ili ne, postaje vlada jedne osobe. Ta osoba može biti različitog podrijetla: vojna, profesionalna, sindikalna itd. Drugim riječima, ovo nije odlučujući element jer su tijekom povijesti različite autokracije imale vođe različitog društvenog porijekla.
Međutim, nedvojbeno je odlučujući element osobnost i karakter osobe koja će postati vođa: ona uvijek mora biti osoba snažnog i odlučnog karaktera, čiji su planovi ili odluke čvrsto nametnuti.
Nadalje, da bi se razvila autokracija, ne smije postojati bilo kakva opozicija, ili barem mora biti vrlo slaba. To je razlog zašto sve autokratske vlade pokazuju nultu toleranciju i represiju prema onima koji pokazuju neslaganje s obzirom na donijete politike i odluke.
Još jedan zanimljiv element autokratija je da se oni mogu generirati unutar drugih vrsta vlada, na primjer kao što se događa kod autokratskih vlada koje nastaju unutar demokratskih oblika. To je slučaj čelnika koji se pojavljuju i postavljaju se kao dio stranačkog prijedloga, izabranog na slobodnim i demokratskim izborima, ali da, nakon što dođu na vlast, taj vođa postane centralistička i autoritarna osoba.
Autokracija u demokracijama, konstanta od jučer i danas
U prošlosti i danas nalazimo obilne primjere predsjednika koji preuzimaju vladu nakon pobjede na izborima, a zatim se s vremenom okreću prema autokraciji, a kako bi se konsolidirali, eliminiraju parlament i također vezuju ruke i noge za pravdu tako da ne može djelovati protiv vas i da, naravno, uvijek to učinite u svoju korist. Primjerice, zatvaranje lidera koji govore protiv njih, djelovanje protiv tiska i tvrtke koja nije ovisna o njihovoj moći.
Posljednjih godina situaciju koju opisujemo često se viđa u Venezueli, prvo u upravi Huga Cháveza, a zatim u nastavku njegove politike njegova nasljednika Nicolása Madura.
Oboje su na vlast došli narodnim glasanjem, međutim, vlast su izvršili na autokratski način. U principu, oni su se ozbiljnim progonom pobrinuli da ušutkaju političku oporbu i napokon nas zatvore, ne iz drugog razloga nego da budu oporba, ali naravno, budući da imaju ovisnost o pravdi, moguće je da to čine i tako dalje danas Venezuela ima političke zatvorenike, koji su zatvoreni samo zato što razmišljaju drugačije od Cháveza i Madura.
Također su uspjeli stvoriti jednu vlastitu priču koja objašnjava koristi njihovog režima, utišavajući neovisni tisak kroz razne trikove, poput kupnje medija i financijskog utapanja onih neovisnih, koji su pokazali drugu stranu povijesti.
Šteta koju ova vrsta upravljanja generira sigurno je relevantna jer bez sumnje izravno krši temeljna prava na slobodu i jednakost, a da ne spominjemo razinu ogorčenosti i podijeljenosti koju je sposobna proizvesti u društvu, među kojima su i oni stranu i one koji podržavaju drugu.
