definicija aksioma
Unutar jezika aksiom se definira kao fraza ili ideja koja je sama po sebi razumljiva i, prema tome, ne treba nikakvu provjeru da bi je potvrdila ili porekla. Takav je slučaj fraze poput "Juan je Juan". Aksiomi se koriste u različitim područjima, ali su posebno korisni za znanosti poput matematike ili logike jer služe kao osnova za bilo koju vrstu složenijih studija ili analiza.
Aksiomi su možda najvažniji elementi znanstvenog istraživanja, ma kakvi oni bili, jer oni pretpostavljaju neospornu istinu (utvrđenu u svom sadržaju i nemoguću za poricanje samu sebe) iz koje se mogu i dalje provoditi sve vrste zaključaka ili pretpostavki koje se kasnije moraju provjeriti ili odbiti. Aksiomi tada djeluju kao pokretači znanstvenog procesa, jer bez njih ne bi bilo prethodne istine od koje bi se moglo krenuti. Tradicionalno je ovaj sustav deduktivan jer se moguće znanstveno pravilo izvodi iz već postojeće aksiomatske istine.
Da bismo bolje razumjeli ovaj pojam da postoji nedvojbena ili nepromjenjiva istina, može se dodati da izraz aksiom potječe od grčkog axios. Ovaj je izraz zauzvrat značio pojam "što je pošteno ili ispravno", zbog čega je aksiom onaj koji, jer je točan, ne treba dokaz ili provjeru.
Stoga je važno naglasiti da su aksiomi istinski oblici jezika i logike jer, bez obzira na njihov sadržaj ili tumačenje koje mu je dato, formalna struktura ostaje i uvijek pretpostavlja nešto evidentno ili eksplicitno. Na taj su način neki od najjednostavnijih i najosnovnijih logičkih oblika, jer bi veća složenost značila više prostora za propitivanje ili poricanje.
