definicija pedagogije
Pedagogija se naziva znanošću zaduženom za proučavanje obrazovanja kao društvenog fenomena. Izraz je izveden iz grčkih korijena "paidos" (dijete) i "gogía" (voziti); Doista, u drevnoj Grčkoj pedagog je bio rob zadužen za obrazovanje djece. Cs vremenom riječ dobiva nove nijanse sve dok ne postane disciplina zadužena za učinkovit prijenos znanja. Na taj način svaka osoba integrirana u nastavno polje mora imati znanje o ovom pitanju.
Treba napomenuti da postoji nekoliko drevnih civilizacija, pored grčke, koje su snažno naglasile razvoj tipa obrazovanja prema onome što su smatrali svojim potrebama i potrebama grupe. Tako se mogu imenovati Egipat, Indija, Kina, drevni Židovi itd. U svima njima bila je religija vrlo važna, a tome su dodani matematika, filozofija, umjetnost itd.
Štoviše, Pedagogija kao vlastita disciplina započela je svoj tok u 19. stoljeću da bi se uspostavila u 20. stoljeću i prihvatila je široku paletu trendova u svojoj sredini: tradicionalna pedagogija, u kojoj aktivnu ulogu ima učitelj, a učenik je puki primatelj znanja; aktivna pedagogija, u kojem učenik ima aktivnu ulogu, a učitelj je prije svega vozač; predviđena nastava, u kojem tehnologija igra temeljnu ulogu; konstruktivizam, koji naglašava odgovornost pojedinca za vlastito učenje; i konačno, nedirektivna pedagogija, u kojem je odgajatelj motivator koji stvara problematične situacije koje se moraju riješiti.
U društvu koje se kontinuirano vrtoglavo mijenja, obrazovanje ima temeljnu ulogu u prilagodbi pojedinca, pa je i način na koji mu se pristupa važan. Svaki trend u načinu na koji se obrazovanje prenosi mora uvijek uzimati u obzir motivaciju koju osoba mora naučiti, a to je uvijek povezano s poboljšanjem njihove kvalitete života.
