definicija uzroka
Uzroci se podrazumijevaju kao temelji ili početak određene situacije. Uzrok je prva instanca iz koje se razvijaju specifični događaji ili situacije koji su nužna posljedica toga i koji se stoga mogu potpuno razlikovati od onih koji proizlaze iz prisutnosti drugih uzroka ili istih, ali u drugom kontekstu. Uzrok se može razumjeti i kao doktrina na kojoj se uzima ideologija i koju ona nastoji razviti, potaknuti ili zaštititi (na primjer uzrok brige za okoliš). Konačno, pojam uzrok zauzvrat se koristi u pravosudnoj sferi kako bi se odnosio na procese pokrenute prije određenih zločina ili zločina.
Ako se netko ograniči na pojam uzroka kao instance odgovorne za sukcesiju sljedećih događaja, mora se dodati da će to značiti da se pojave koje su dio naše stvarnosti uvijek događaju iz određenog razloga, bez obzira je li takav razlog spoznatljiv ili ne. Zbog toga će situacije, događaji, manifestacije i fenomeni naše stvarnosti biti međusobno povezani i međusobno povezani na interaktivan način, a niti jedan od njih ne može se generirati samostalno ili bez očitog razloga.
Zakonski uzroci u našem svijetu utvrđuju da se neki uzroci mogu pojaviti organizirano, hijerarhijski i logično, dok se drugi mogu dogoditi nesrećama ili spontanim situacijama koje nije lako mjeriti. Zakoni uzročnosti tada omogućuju čovjeku da uspostavi određene parametre koji se mogu analizirati, iako nisu svi procesi i fenomeni naše stvarnosti razumljivi ili razgraničljivi za ljudski um. Ideja uzroka i posljedice može se primijeniti na različita područja proučavanja, kao što su prirodne znanosti (fizika, biologija, kemija), matematika, logika, inženjerstvo, kao i društvene znanosti poput povijesti, psihologije ili sociologije, iako kod njih uzročno razgraničenje nije uvijek jednosmjerno.
