theclickinggeneration.com

Koncept antagonističkog koristi se u našem jeziku da označi da netko ili nešto manifestira antagonizam.

Nešto ili netko tko izražava protivljenje drugome

Antagonizam će biti ta suprotnost kako u doktrinama, tako i u mišljenjima, ili ako to ne uspije, uzajamna opozicija ili suprotno djelovanje koje se može generirati u mišićima, organizmima ili konzumacijom određenih lijekova.

U prvom smislu možemo govoriti o dvije antagonističke ideologije ili o dvije antagonističke političke stranke koje su na ovaj način denominirane jer se ne podudaraju ni u jednom prijedlogu, već upravo suprotno, potpuno su im suprotstavljene, na primjer, u ekonomskom planu, jedan brani slobodno tržište i drugu državnu intervenciju.

Primjena koncepta u raznim kontekstima

Koncept možemo primijeniti i u drugim kontekstima kao što su biologija, književnost, medicina i politika, kao što smo već vidjeli.

U konkretnom slučaju biologije kaže se da su dva mišića antagonisti kada djeluju suprotne sile, takav je slučaj bicepsa i tricepsa koji se nalaze u gornjem dijelu naše ruke.

Ovaj koncept ima vrlo raširenu uporabu u našem jeziku, a posebno se povezuje i primjenjuje na one ljude ili izmišljene likove čija je funkcija djelovati suprotno ili suprotno glavnom junaku, u stvarnosti ili u fikciji, kao što smo rekli u filmu, TV-u predstava ili predstava.

Osoba koja u stvarnosti ili fikciji djeluje suprotno od druge

Iako u stvarnom životu ne možemo razlikovati glavne i sporedne likove, antagonistički koncept može se primijeniti na osobu koja djeluje suprotno ili suprotno od drugog, budući da je u tom trenutku njegov izravni antagonist. Obično u izmišljenim pričama glavni likovi uvijek moraju imati antagonista kako bi generirali sukobe i situacije koje se moraju riješiti.

Analiziramo li antagonistički pojam etimološki, vidjet ćemo da potječe od grčkog, gdje znači "onaj koji se suprotstavlja drugom". Prefiks "anti" uvijek znači "suprotno od", agonistis je grčki izraz koji se koristi za označavanje igrača, boraca. A) Da, antagonistis na grčkom će predstavljati onoga koji se suprotstavlja igraču, borcu, liku. Na isti način nastaje pojam protagonist koji znači 'igrač ili igrač prvi'.

Druga strana glavnog junaka u fikciji

Pojam antagonista posebno se javlja u književnosti i usmenoj tradiciji kao figura koja se suprotstavlja glavnom junaku ili glavnom liku dane priče. Uvijek će lik antagonista biti lik koji će se suprotstaviti željama, željama i projektima glavnog lika, ometajući mu put ili ga izravno sprečavajući. Na taj je način dihotomija i dijalektika koja se uspostavlja između dviju strana ono što dovodi do konfrontacije i razvoja sukoba koji se moraju rješavati kroz povijest.

Općenito, antagonisti imaju tendenciju biti zli, problematični, zavidni likovi s uglavnom negativnim osobinama. To je tako jer će glavni junak ili glavni lik biti onaj s kojim se publika ili čitatelj moraju identificirati i prepoznati. U nekim slučajevima antagonistički lik može na kraju nestati, u drugim slučajevima može na kraju pobijediti (iako to nije najčešće), a također se može složiti s glavnim junakom za opće dobro.

Moramo reći i da antagonist nije uvijek zao i izopačen lik koji želi naštetiti svom protivniku, jer da, iako je to stvarnost koja održava značajne razlike s glavnim junakom, bilo u pogledu mišljenja, ideja ili načina glume.

U izmišljenoj priči antagonist je lik koji nikada ne može izostati, jer će bez sumnje priča biti vrlo dosadna.

Antagonist zna kako se priča ispričana "začinom", jer ona razotkriva smetnje i okidač je za sukobe. Da ga nema, u dotičnoj bi priči sve bilo ružičasto i očito ne bi bilo zabavno cijeniti.

Gledatelj se obično identificira i zauzima stranu junaka, i na primjer suprotnu stranu antagonista, iako postoje iznimke.