definicija prologa

Poznat je pod pojmom prolog tom kratkom spisu koji će se uvijek naći na početku opsežnog književnog djela, među onim što se naziva preliminarnim dokumentima i koje autor istog obično koristi kako bi čitateljima objasnio motivacije da dovela do toga da ga stvori ili da istakne neke aspekte koje smatra odlučujućim i relevantnim pri čitanju djela, iako će i potonjim pomoći da se malo orijentiraju u čitanju, jer prolozi čitatelju često nude ključeve za interpretaciju djela.

Međutim, to nisu jedine funkcije prologa i neće uvijek biti autor prologa koji prolog napiše vlastitom rukom, ali možemo navesti neke druge mogućnosti kao što su: književno kritizirati autora, predstaviti da ga javnosti predstave djela nepoznatog autora, usmjere čitatelja na modifikacije koje je djelo pretrpjelo, među njima proširenja, brisanja, ažuriranja, teorijski okvir koji se koristi, kao zahvala da se sjetite svih onih koji su sudjelovali rad moguće i obraniti djelo te objasniti njegovu zaslugu.

Kad sam gore naglasio da se ponekad može dogoditi da autor djela nije isti kao onaj koji je napisao prolog, to je zato što npr. Možda je riječ o vrlo novom autoru, malo poznatom, pa će se upotrijebiti izvor prologa napisanog prepoznatljivom olovkom koji odobrava i odmjerava rad novog autora.

Prolog nikada neće biti napisan prije završetka pisanja djela, ali njegovo pisanje bit će kasnije od ovoga kako bi nastalo ono o čemu smo ranije razgovarali, jer bez gotovog djela, naravno, autor o tome malo bi mogao reći.

U međuvremenu, ako je riječ o vrlo uspješnom djelu koje ima nekoliko izdanja, uobičajeno je da svako izdanje proizvede novi prolog koji će zasigurno pokrenuti nešto od ovog pitanja o uspjehu.

Iako ih ponekad ljudi znaju zbuniti, prolog se razlikuje od jednostavnog uvoda jer mu nedostaje književni karakter koji većina prologa prikazuje.