definicija biblioteke igračaka
Pojam ludoteka potječe iz latinskog jezika za koji ludus znači igra ili igračka. Biblioteka igračaka tada je mjesto na kojem se pohranjuju različite vrste igračaka ili igara koje mogu biti namijenjene različitim vrstama publike (uglavnom, ali ne isključivo djeci). Biblioteke igračaka bile bi usporedive s knjižnicama ili knjižnicama novina, s tom jedinom razlikom što, umjesto da čuvaju ili čuvaju knjige ili novine i novine, oni drže i održavaju igre i igračke. Mnoge knjižnice igračaka sadrže vrlo stare predmete, koji se smatraju relikvijama, pa također mogu postojati prostori koji nisu posebno za igranje, već za očuvanje jedinstvenih komada u dobrom stanju.
Kao i kod knjižnice, knjižnica igračaka je prostor koji se koristi za organiziranje i klasificiranje vrste predmeta koji se nalaze na tom mjestu. Knjižnice igračaka mogu imati igračke poput plišanih životinja, lutki, društvenih ili inteligencijskih igara, obrazovnih igara, čak i knjiga koje se također mogu koristiti kao rekreativni elementi za djecu. Knjižnice igračaka obično su, za razliku od onoga što se događa s knjižnicama ili knjižnicama novina, sasvim neformalni prostori, s mnogo boja i oblika različitih tekstura. U njima je posebno planirano da se djeca igraju i zabavljaju bez potrebe da šute ili šute.
Iako se knjižnice igračaka shvaćaju kao javni prostori otvoreni za različite ljude (na primjer, u školi), također može biti da privatna obitelj ima vlastitu knjižnicu igračaka ili sobu za igre u svom domu. Pojavit će se igre i igračke koje se djeci te obitelji sviđaju i koje ih zanimaju, kao i one koje su im potrebne u svakoj životnoj fazi. Dok je u knjižnici knjižničar taj koji organizira i surađuje u pronalaženju najboljih knjiga prema našim potrebama, u knjižnici igračaka knjižničar igračaka ispunjava upravo tu funkciju.
