definicija minion
Je imenovan predmet za to pojedinac koji je podređen autoritetu nadređenog i stoga ima obvezu poštivati ga u svakom od njegovih zahtjeva. “Monarh je zahtijevao da ga njegovi podanici prate u uspostavljanju reda u naciji.”
Osoba koja se mora pokoravati višoj vlasti ili stanovniku u odnosu na upravne vlasti na svom teritoriju
A s druge strane, termin se koristi i za označavanje građanin nacije x, koji se kao takav mora podvrgnuti odlukama političkih vlasti.
“Veliko oružje u korist predsjednice je umjerenost kojom uspijeva pridobiti naklonost svojih podanika.”
Moramo reći da subjekt nije rob, ali mora strogo poštivati odluke i naredbe koje proizlaze od njegovog nadređenog i imat će samo prava koja mu vlast dodijeli, a da ne može tražiti ništa više od onoga što daje .
Razlike između subjekta i građanina
Da bi se izbjegla ponovljena zabuna između pojmova, bit će potrebno istaknuti razlike između subjekta i građanina, jer oba ni na koji način nisu sinonimi.
Biti subjekt podrazumijeva pravnu situaciju koja je ugovorena za život, a prema kojoj će osoba ovisiti o državi tijekom svog postojanja i uz ograničeno vršenje građanskih i političkih prava. S druge strane, građanin održava slobodniju vezu s državom, budući da uživa razna prava, a naravno i obveze koje zahtijeva njegov status quo.
Francuska revolucija čini da se građanin rodi i zaboravi na subjekta koji se pokoravao svemu u starom režimu
Nakon trijumfa Francuske revolucije, pojavljuje se karakter građanina i subjekt će biti zaboravljen.
Stoga je to da je termin subjekt imao češću uporabu u davnim vremenima nego danas, jer ne samo da je postojala potpuno drugačija koncepcija države koja je to učinila, već i zato što su prava koja su ljudska bića imala u odnosu na današnja vremena bila daleko manje.
Nekada je monarh bio maksimalni poglavar i nositelj svih prava jedne nacije, a subjekti koji su joj jednostavno predmeti, nije postigao entitet subjekata koji će doći kasnije zahvaljujući proglašenju različitih prava.
Ovo upravo opisano stanje dogodilo se po nalogu takozvanog Starog režima, ili monarhijskog apsolutizma, koji je upravljao i vladao nekoliko europskih nacija od srednjeg vijeka do Francuske revolucije, koja se dogodila 1789, i pod utjecajem ideja pokret Prosvjetiteljstva, na kraju je ohrabrio i postupno protjerao ovaj politički sustav i ustupio mjesto Republici, demokraciji i podjeli vlasti, svim pitanjima koja su podrazumijevala veće individualne slobode i izlazak iz represivne države.
Kralj je, po nalogu monarhijskog apsolutizma, koncentrirao svu vlast u svojim rukama i smatralo se da ona dolazi izravno iz božanstva koje ga je podržalo i položilo u njega kako bi mogao vladati kako želi.
Kao posljedica toga, bili su proizvoljni, ograničavajući individualne slobode svojih podanika, posebno onih koji su im proturječili i koji su, na primjer, često morali trpjeti progon, zatvor i čak smrt.
U konkretnom slučaju Francuske, nejednakost je vladala u ovo doba, budući da su staleži svećenstva i plemstva koji su uživali privilegije i prava, na apsolutnu štetu treće države, koju čini ostalo stanovništvo, koje ne samo da pati ugnjetavanja, ali također nisu imali mogućnost da imaju mišljenje ili sudjeluju u političkim odlukama.
Kao posljedica toga, taj je establišment najviše podržavao revolucionare, jer je, naravno, podrazumijevao izlazak iz sjene i isključenje te moć provođenja drugog političkog sustava, demokratskijeg, koji je imao odgovarajuće sudjelovanje i kako su zaslužili, uravnoteženi i jednaki ostalim imanjima.
