definicija emotivizma
Poznat je kao Etički emotivizam Za to cilj etički tok (dio etike koji se bavi analizom moralnog jezika) koji drži da vrijednosni sudovi dolaze iz pojedinačnih osjećaja i tada će svrha biti uvjeravanje drugih da osjećaju kako se mi osjećamo, pa čak i pokušati dobiti one koji ljudi koji misle potpuno drugačije cijene situacije na isti način kao i mi.
Emotivizam ne koristi racionalna sredstva da pokaže valjanost svog prijedloga, čak štoviše, apsolutno se odriče, koristeći samo emocije i njihovu spontanost kao sredstvo da bi mogao znati moralnu istinu.
Njegovi su glavni ciljevi, s jedne strane, biti sredstvo za utjecaj na ponašanje ljudi, između ostalih verbalnim postupcima, osjećajima, molbama, osjećajima, a s druge strane, moralni jezik koristi se za izražavanje nečijeg odnosa prema situacijama ili stvari i zato se moraju razlikovati od jednostavnog subjektivizma.
Primjerice, po nalogu ovog filozofskog sustava, izjave kao što je zavist vrlo loša neće nam ništa reći o prirodi čina zaviđenja, već zapravo izražavaju osjećaj koji on, odnosno zavist, izaziva.
Među najvjernijim eksponentima Emotivističke struje su filozofi David Hume i Ludwig Josef Johann Wittgenstein.
HumeSa svoje strane, smatrao je da je apsolutno nemoguće moralne opcije temeljiti na razumu; ni u činjenicama ni u odnosima ideja ne postoji ništa što se može smatrati dobrim ili lošim, jer će moralno značenje koje će oni imati dati u kontekstu naših prethodnih svrha i ukusa. Moralna prosudba, prema Humeu, temeljit će se na osjećaju odobravanja ili neodobravanja koji doživljavamo u različitim okolnostima.
U međuvremenu, WittgensteinSmatrao je da je u svijetu sve onako kako jest, nema vrijednosti i stoga bi pokušaj definiranja vrijednosti bio u suprotnosti s ograničenjima samog jezika. Ono što je povezano s etikom bit će čim se to pokaže.
