definicija postojanja
Riječ postojanje Široko se koristi u našem jeziku i obično ga primjenjujemo u raznim kontekstima.
Čin postojećeg
Prema čin postojanja naziva se postojanjem.
“ Dokazano je postojanje domaćih naroda u tim godinama.”
Odnosno, jednostavnijim riječima, postojanje jest biti prisutni u svijetu, i sami i stvari koje nas okružuju.
Primjerice, ispada da je postojanje uvjet bez ekvanoma onih stvarnih stvari koje su vidljive i dostupne u svijetu.
Postojanje uvijek podrazumijeva napuštanje stanja mira i tišine kako bi se izvršila neka akcija i preuzimanje neke uloge ili stanja u svijetu.
Kad kažemo da stvari postoje, inherentna karakteristika bit će da ih možemo vidjeti, dodirnuti, okusiti ili čuti svojim osjetilima, što je jasna razlika koju oni predstavljaju u odnosu na ona pitanja koja postoje samo u našoj mašti, , koji postoje radom i milošću našega uma, budući da ih ne možemo dodirnuti ili vidjeti.
Ono što se događa u našem umu možemo pokazati drugima samo kroz naše izraze.
Ljudski život započinje trudnoćom, a završava smrću
Ta se riječ koristi i za objašnjenje život ljudi.
Ljudi postoje od trenutka kada je pojedinac djelotvoran u maternici pa sve do smrti, odnosno dok osoba ne umre.
Naravno, to će biti vidljivo postojanje osobe koja započinje njenom trudnoćom, a završava smrću, jer postoje mnogi ljudi različitih vjerskih uvjerenja koji smatraju da ta osoba nastavlja postojati i nakon smrti, u drugima, na primjer, u njihovoj potomci, u njegovom djelu ili u sjećanjima, dok je duša još živa koja se roji okolo.
Filozofija: stvarnost entiteta
S druge strane, na polju Filozofija, postojanje podrazumijeva stvarnost entiteta bilo koje vrste.
Zapravo je ovo područje bilo jedno od onih koje se najviše približilo konceptu postojanja, s najrazličitijih gledišta, a slično su to učinili i svi najistaknutiji filozofi.
U Drevna Grčka, predsokratski filozofi, Platon, Aristotel, Parmenid i HeraklitIzmeđu ostalih, radili su na konceptu i svaki je dao svoj doprinos iz vlastite filozofske perspektive.
Primjerice, u slučaju grčkog Platona razlikovao je dva svijeta, bitni i materijalni, kojima su se suprotstavljali.
Sa svoje strane, Aristotel je prvi spomenuo svjetovnu egzistenciju, s tim da su pojedinačne stvari jedine stvarnosti same po sebi.
Položaj egzistencijalizma
S druge strane, kasnije, egzistencijalizam, koja je filozofija postojanja, razvijena među 19. i 20. stoljeće, drži da je to iskustvo osobnog postojanja koje će olakšati spoznaju stvarnosti.
Egzistencijalizam vjeruje da je konkretno postojanje u svijetu ono što određuje konstituciju bića.
U međuvremenu, samo će postojanje svakog od njih definirati suštinu, a niti jedan čvor neće biti ljudsko stanje.
Tvorac ove filozofske struje, Soren KierkegaardSmatrao je da bi svako ljudsko biće posebno trebalo pronaći smisao svog postojanja i samo bi ga proživio na osoban način i prevladao poteškoće koje se ponekad pojave.
Za egzistencijalističke filozofe, ljudska bića na svom individualnom planu stvoritelji su smisla vlastitog života.
Privremenost ljudi koju smo prije spomenuli, odnosno dok postoje konkretno i fizički u svijetu, čini ih u biću, a ne u nevidljivoj i apstraktnoj biti.
Poseban naglasak stavljaju na individualnost ljudskog bića, da je to ono što obilježava njegovu bit, a ne opće ljudsko stanje.
Iz ruke osobe mora biti sloboda jer bez nje ne bi moglo biti postojanja.
Za slobodu ljudsko biće stječe odgovornost u pitanjima djela, pa je etika individualna, osoba uvijek mora preuzeti odgovornost za djela koja čini u okviru ostvarivanja vlastite slobode, nitko drugi to neće moći učiniti
Koncept koji se protivi postojanju je koncept ne postojanje, što upravo podrazumijeva odsutnost postojanja.
Također koncept smrt suprotstavljen je konceptu u odnosu na smisao života.