theclickinggeneration.com

Po nalogu lingvistika, riječ denotacija je onaj koji se koristi za označavanje najosnovnije značenje koje riječ predstavlja i koje kao takvo znaju svi pojedinci koji govore jezik.

Doslovno značenje riječi i lišeno svake subjektivnosti

Odnosno, oznaka je izravno značenje, formalna i najrasprostranjenija referenca koju riječ ima, kako se pojavljuje u rječniku jezika dotičnog jezika, a kojoj govornik nedostaje bilo kakvu vrstu subjektivnosti.

To značenje ili referenca ukazuje na odnos koji postoji između jezičnog znaka i njegovog referenta.

Denotativno značenje tablice ukazuje na to da se radi o komadu namještaja, obično izrađenom od drveta, ili može biti izrađen i od drugih materijala, koji se sastoji od vodoravnog stola koji će biti poduprt s jednom, dvije, tri, četiri ili više okomitih noge, i da ga ljudi koriste za jelo, rad, kuhanje, između ostalih funkcija.

Drugim riječima, s obzirom na denotaciju, ni na koji način neće biti proturječnosti, niti, kao što smo već naznačili, subjektivnosti, jer je ono što je izraženo univerzalno značenje izraza o kojem postoji konvencija.

Ukratko, objektivnost i denotacija su savez, oni idu ruku pod ruku.

Drugo značenje riječi koja izražava zahvalnost ili osjećaje: konotacija

U međuvremenu, valja napomenuti da riječi imaju dva značenja, s jedne strane spomenuti denotativ, a s druge strane konotativni, koji će odrediti ona vrijednost, osjećaji i osjećaji koje ljudi primjenjuju na predmetni pojam kao posljedica formalnog značenja na koje je ta riječ povezana.

Tako je, na primjer, riječ silovanje, čije doslovno značenje podrazumijeva radnju i rezultat silovanja, što podrazumijeva kršenje zakona ili seksualno zlostavljanje nekoga, da će za većinu ljudi riječ imati negativnu konotaciju, to jest, to je pojam koji predlaže neugodno pitanje, odstupajući zločin, pa će stoga njegova konotacija ići u istom smislu.

Još jedan primjer za daljnje razjašnjenje problema je rođendan, što je riječ koju većina ljudi povezuje sa slavljem, radošću, međutim, može se dogoditi da pojedinac pobudi tužne uspomene, pa se stoga mijenja konotacija pozitivne vrste koja se uvijek vrti oko riječ.

Svi izrazi jezika imaju ta dva lica: konotacija i denotacija, davanje prioriteta karakteristikama, iskustvima i kontekstima pošiljatelja i primatelja, odnosno cilju.

Teško se denotativni aspekt riječi mijenja tijekom vremena, međutim, ta promjena može utjecati na konotaciju koja joj se može pripisati.

Iz navedenog, dakle, proizlazi da je riječ konotacija suprotan koncept pojma.

Konotacija je subjektivno značenje koje se riječi pripisuje neizravnom povezanošću s drugom i bez obzira na stvarno značenje riječi, koje odgovara denotaciji.

I konotacija i denotacija nadopunjuju se jezikom kako bi dodali bogatstvo i značenje.

Korištenje konotacije značit će davanje značenja riječima koje se koriste i koje nadilaze njihovu doslovnu referencu.

To je subjektivna interpretacija koja će se odnositi na osjećaje, osjećaje, osjećaje i iskustva koja proživljava govornik ili slušatelj.

Važno je da nam bude jasno da sve riječi istovremeno imaju denotativno i konotativno značenje, jer iako postoji definicija za svaku riječ, za svaku od njih postoji i različita konotacija, a to će ovisiti o subjektu koji intervenira u komunikaciji ili držanju govora, na primjer.

U našem jeziku koristimo mnoge izraze ne zbog doslovnog značenja riječi, već zbog kulturne asocijacije koja postoji od njih, na primjer: "María ima vid risa", usporedba koja ima namjeru izraziti tu Mariju ima dobar vid., budući da risa upravo karakterizira vrlo dobar vid.

Objašnjenje pitanja znakovima ili signalima

I ovaj se izraz također koristi za izražavanje objašnjenja nečega što se dobiva na osnovu tragova ili signala.

Primjerice, na temelju određenih naznaka, moguće je da je netko odgovoran za počinjeno kazneno djelo.

Te naznake ili znakove istražuju dotični slučaj, a ako se pokažu istinitima ili odgovarajućima, bit će moguće pripisati krivnju za činjenicu na koga ti znakovi ukazuju.