definicija logike
Logika je formalna znanost, odnosno, kao i svaka formalna znanost, ona stvara svoj vlastiti objekt proučavanja, a rasuđivanje i stvaranje ideja umom su njena metodologija rada i znanja, ali također je i logika. najvažnije i najpopularnije grane unutar filozofije, čiji su predmet proučavanja načela dokazivanja i valjanog zaključivanja, a to su metode koje će nam u konačnici omogućiti da razlikujemo ispravno od netočnog rasuđivanja.
Podrijetlo logike datira iz zlatnog doba klasične Grčke, a grčki filozof Aristotel smatra se njezinim tvorcem i ocem, budući da je prvi upotrijebio pojam i dao mu entitet koji zadržava do danas, proučavajući argumente kao manifestacije istine u znanosti.
Ta je logika koju smo gore opisali i čiji je Aristotel utemeljitelj također poznata kao formalna logikau međuvremenu postoji i neformalna logika koji će svoju pozornost usmjeriti na metodičko proučavanje onih vjerojatnih argumenata iz filozofije, retorike i govorništva, između ostalih znanosti koje se s njima bave.
U osnovi, neformalna logika troši sve napore u identificiranju zabluda i paradoksa te u ispravnom strukturiranju diskursa.
Ali u formalnoj i neformalnoj logici pitanje nije iscrpljeno, jer također nalazimo i druge vrste logika koje predlažu apsolutno različite metodologije poput prirodna logika koji je onaj koji prirodna misao predlaže u svom radu, ne pribjegavajući formalnoj znanosti kao potpornoj bazi.
Onda nejasna logika ili se također naziva neizrazitom da uzima određene licence u odnosu na ostale i priznaje određenu dvosmislenost između istinitosti ili neistine svojih prijedloga, u uskom suglasju i odnosu s ljudskim razumom.
U drugom redoslijedu možemo pronaći Matematička logika koji se rješava umjetnim i simboličkim jezikom i apstrahira sadržaj. I na kraju binarna logika koja radi s varijablama koje priznaju samo dvije diskretne vrijednosti.
