definicija tabua
Izraz tabu koristi se u zajedničkom jeziku za označavanje svih stavova, postupaka, ponašanja ili skupa vrijednosti koji se mogu suprotstaviti onome što je društveno prihvatljivo i stoga se shvaćaju kao opasni, neugodni, propitivani ili neprihvaćeni u društvu većina stanovništva.
Ono što je zabranjeno u zajednici iz socijalnih, socijalnih ili psiholoških razloga, jer je to nešto neprirodno ili zato što je u suprotnosti s vrijednostima
Tabui su sve ono što je zabranjeno činiti ili govoriti u društvu, bilo zbog vjerskih, socijalnih ili psiholoških konvencija.
Tabui se obično temelje na onome što se smatra neprirodnim, na primjer brat koji se zaljubio u svoju sestru, da imenujemo jedan od najčešćih tabua.
Kada se praksa, ponašanje, navika ili sklonost sudare s prevladavajućim tradicionalnim vrijednostima, s propisima neke religije ili s nekom dogmom političke klase, oni će biti prihvatljivi za cenzuru i smatrat će se tabuima.
Jedan od najpopularnijih tabua su oni povezani s jezikom, one riječi ili izrazi koji se vrednuju kao loš ukus ili su povezani s osjetljivim temama kao što su seks, smrt, zlo, u mnogim se kulturama obično smatraju tabuima.
Jedan od najrasprostranjenijih načina zamjene ili zamjene ovih riječi je kroz poznate eufemizme, koji se sastoje od manifestacija koje se koriste za ublažavanje tih tabu izraza.
Primjerice, kad se kaže da je ovaj ili onaj otišao, a ne da se kaže da je umro.
Kad osoba prekrši tabu koji prevladava u društvu, smatrat će se da čini ozbiljno kazneno djelo i po tom će pitanju biti kažnjeni od svojih vršnjaka kaznom predviđenom za takvo kršenje.
Međutim, tabui se mogu kažnjavati s pravne razine, ako se kazneno djelo koje se dogodi smatra kaznenim djelom, a ako se to ne dogodi, socijalnom kaznom, na primjer javnom osudom, diskriminacijom, među najčešćim.
Moramo reći da većina tabua dolazi iz kulturne tradicije, premda to ne znači da mogu nastati i kao posljedica nekog posebnog interesa određenog sektora društva.
Trenutno se mnoge prakse tabua provode privatno upravo zbog nelagode ili socijalnog nezadovoljstva koje mogu stvoriti, ali ta nelagoda ne znači da one ne postoje.
Kao i sve što ima veze s društvom i etičkim sustavima vrijednosti koji upravljaju skupinom ili zajednicom, prakse koje se smatraju tabuima obično su umjetno uspostavljene kao takve zbog različitih skupova normi, vrijednosti ili ponašanja koje ih označavaju kao opasne, neprimjerene ili moralno neprikladan.
To znači da ono što je tabu za jedno društvo ne mora biti za drugo, jer se prakse koje se smatraju takvima razlikuju ne samo u pogledu prostora već i u pogledu vremena.
Kad se govori o tabuu, uobičajeno je pozivati se na prakse koje imaju veze sa seksualnošću pojedinaca, kao i na odnose koji se održavaju s drugim pojedincima, prehrambene prakse, upotrebu jezika ili gesta, itd.
U tom smislu postoje seksualne prakse koje se obično smatraju tabuom za većinu društava, kao što se to događa na primjer s onim što se smatra incestom (ili seksualnim odnosima među rođacima) ili s kanibalizmom (to jest, konzumacijom ljudskog mesa).
Međutim, ono što duboko konzervativno ili religiozno društvo smatra tabuom (možda upotreba tijela za tetovaže, geste ili načine odijevanja) može biti posve normalno i uobičajeno u drugim liberalnijim društvima.
Danas postoje društva i zajednice koje moderno zapadno društvo smatra "primitivnima" i održavaju mnoge obrede i prakse koji, prema zapadnjačkom moralu, nisu primjereni.
Isto vrijedi i za orijentalne bračne, vjerske ili seksualne prakse na koje se često mrze na Zapadu.
Međutim, kritike koje zapadni svijet upućuje drugim kulturama ne uzimaju u obzir da mnoge njegove vlastite prakse (poput pretjerane konzumacije govedine) mogu biti uvredljive ili neugodne za druga društva.
U današnjim društvima živimo s nebrojenom količinom tabua, mnogi od njih koji se temelje samo na socijalnoj šteti, dok se drugi temelje na očuvanju određenih moralnih vrijednosti ili praznovjerja.
