definicija pravde

Pojam Pravda predstavlja ponavljajuću upotrebu u španjolskom jeziku i ovisno o kontekstu u kojem se koristi, reference će se razlikovati, iako će, općenito, pravda biti onaj niz pravila i normi koji predviđaju zadovoljavajući scenarij u vezi s odnosima između pojedinaca između sebe i između njih i institucija. Spomenuti regulatorni okvir prihvatit će, ili će u protivnom zabraniti radnje u spomenutim interakcijama. Obveza održavanja mira među članovima društva ono je što obilježava podrijetlo pravde.

Vrijedno je napomenuti da je pravda vrijednost koju će uvijek odrediti društvo i usko je povezana s vremenom i civilizacijom, odnosno danas ne postoji isto poimanje pravde kao prije deset stoljeća.

Lik božice Temide naoružan mačem u jednoj, vagom u drugoj i povezanih očiju univerzalni je simbol ideje pravde. Ovaj kip predstavlja personifikaciju koncepta koji analiziramo. Ravnoteža izražava ideju ravnoteže i reda, mač komunicira moć onih koji vrše pravdu, a povez preko očiju podsjeća nas na ideju nepristranosti pred istinom.

Ideja ravnoteže i pravde

Od davnina su ljudi smatrali da postoji kozmički poredak ili univerzalni zakon koji upravlja svim događajima i životima ljudi.

Kad se taj nalog prekrši, kažemo da se dogodilo nešto nepravedno. Zamislimo da netko radi, a zauzvrat ne prima plaću. To je neuravnotežena situacija i, prema tome, radnja suprotna ideji pravde.

Glede Katolička religija, pravda je zajedno s razboritost, umjerenost i čvrstina, jedan od kardinalne vrlineU međuvremenu, njegova praksa, to jest da će se pojedinac koji se ponaša i ponaša po pravdi pobrinuti, kad je to potrebno dajte svakome što mu odgovara i pripada, uvijek polazeći od jednakosti i poštivanja dobra svih. Nikad neće privilegirati svoju osobnu situaciju u odnosu na ostatak, već upravo suprotno, budući da pokazuje posebnu sklonost postupanju u skladu sa zakonom.

Pravda kao institucija

Svi imamo predodžbu o tome što je pošteno ili ne. Ako smatramo da je postupak nepravedan, osjećamo ogorčenje. Sudovi, zakoni i pravni postupci stvoreni su za borbu protiv bilo kojeg oblika nepravde u društvu. Međutim, ideja pravde i djelovanje pravde kao institucije ne podudaraju se uvijek.

Određuje, s jedne strane, kaznu i njezinu primjenu o kojima odlučuje sud ili sudac, a s druge strane rješenje nečije nevinosti, koje je također donio sudac ili sud pravde. "Obitelj ubijenog policajca zatražila je od suda pravdu. Pravda je zadovoljena, a moj je brat oslobođen krivnje i optužbi".

Isto tako, u istom je području prava sinonim za punomoć ("Argentinska pravda utvrdila je Masserinu krivnju za zločine protiv čovječnosti"), a također vam omogućuje da odredite osoba ili sud zadužen za izvršenje naloga.

Različiti pristupi

Za neke sofiste pravda nije ništa drugo nego pogodnost najjačih. Umjesto toga, Platon brani suprotnu tezu: da bi zajednica imala pravdu, potrebno je da u ljudskoj duši postoji ideal pravde.

Za Aristotela je pravda zbir svih moralnih vrlina. S kršćanskog gledišta, pravda se sastoji u davanju Bogu i ljudima onoga što im odgovara (za Santo Tomasa su snaga, razboritost, umjerenost i pravda temeljne moralne vrline).

Prema viziji Johna Rawlsa, ljudska bića postigla su svojevrsni opći dogovor o tome što je pravda. Da bismo izgradili početni ideal pravde, moramo krenuti s pozicije potpune nepristranosti i bez ikakvih predrasuda. Iz te se premise uspostavlja pravda kombinacijom dvaju elemenata: individualne slobode i jednakosti (ovaj posljednji aspekt dijeli se na dva: jednake mogućnosti i borba protiv nejednakosti).

Na ideju koju analiziramo izvedena su brojna razmišljanja. Potvrđuje se da nema mira bez pravde, da nas ravnodušnost prema pravdi čini suučesnicima, da biti u korist pravdi znači biti u korist istine ili da je pojava pravde oblik tiranije.


$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found