definicija psihogenetike
Pojam psihogenetika mora se kontekstualizirati u okviru psihologije, jer je to teorija znanja i, točnije, učenja.
Psihogenetička teorija je model objašnjenja u kojem se uspostavljaju postojeći odnosi između uma (ljudske psihe) i podrijetla (geneze) evolucijskih procesa koji se razvijaju u pojedincu. Ovu je teoriju razvio švicarski psiholog Jean Piaget započevši 1930-ih godina. Njegov glavni predmet proučavanja je ljudsko znanje i njegovi zakoni te, na vrlo poseban način, razmišljanje u vezi s djetinjstvom. Piagetovo veliko postignuće sastojalo se u tome da pokaže da dijete ima specifičan način razmišljanja i sa svojim mentalnim shemama ili zakonima. Piagetovo istraživanje imalo je značajan utjecaj na područje učenja u školi.
Opća načela psihogenetike
Stup ljudskog znanja temelji se na vezi između okoliša i učenja.
Intelektualni razvoj kod djece ovisi o sazrijevanju u njihovom razvoju, kako intelektualnom tako i emocionalnom.
Da bi došlo do odgovarajućeg intelektualnog i afektivnog sazrijevanja, dijete mora postići određeni fiziološki rast (u svojim moždanim vezama, svojim motoričkim sposobnostima, percepciji i na kraju u svim biološkim aspektima koji utječu na njega kao pojedinca).
Ljudska se inteligencija razvija kroz proces kontinuirane prilagodbe. U početnoj fazi (do otprilike 2 godine) učenje novih znanja je oponašajuće i nesvjesno, a dijete usvaja stavove koji su ugodni ili zbog kojih se osjeća sigurno.
U sljedećoj fazi sazrijevanja (od 2. godine života) dijete se počinje slobodno kretati, počinje biti svjesno svijeta oko sebe i sve to s ugrađivanjem jezika, jezika koji je više simboličan nego logičan (na ovoj razini dijete predstavlja jasan egocentrizam i svijet se vrti oko njega, a s druge strane dijete manifestira animističku viziju stvarnosti, pa stvari imaju svoju dušu)
Od 3. godine dijete ulazi u različite razine rasta: igra kao simbol povezan s osjećajima, subjektivnim razmišljanjem, prvim logičkim mentalnim operacijama itd.
Psihogenetika i učenje
Proučavanje različitih faza dječjeg uma bilo je ključno za razvoj strategija procesa učenja i za izradu učinkovite obrazovne metodologije.
Prema Piagetu, odgojne metode moraju se temeljiti na parametrima psihogenetike. Na taj način dijete bi trebalo naučiti nova znanja samo ako je postiglo odgovarajuću zrelost da ih pravilno usvoji.
Fotografije: iStock - PeopleImages / futurewalk
